Na starim turbinama nedostaje tek poneki zupčanik napravljen od drveta, prozori su ostali bez stakla, ali par sačuvanih prozorskih okvira svjedoči o ljepoti ovog objekta. Osim objekta hidrocentrale zubu vremena i nepredvidivom Vrbasu odolila je i većina betonske brane.
Danas su najčešći posjetioci ribari koji često pecaju na ovom mjestu. Jedan od njih je i Radoslav Rogić, sportski ribolovac, koji ponekad i kada ne peca prošeta do hidrocentrale.
“Žao mi je što ovakav objekat propada, što se nije saniran. Za mnoge stvari se daju bezveze pare, umjesto nešto ovakvo što je značajno i za grad i opšti interes”, rekao je ovaj ribolovac.
Smatra da je krajnje vrijeme da se obnovi, centrala koja je prema njegovom mišljenju jaka građevina, urađena baš kako treba koja je odolila svim nepogodama, velikim poplavama i opstala na ovom mjestu.
“Hidroelektrana Delibašino selo je jedna od najstarijih na Balkanu. Izgrađena je i počela je sa radom 1899. godine za potrebe prostorija i industrijskih pogona katoličkog reda u Trapistima kraj Banjaluke”, naveo je Predrag Klincov, portparol preduzeća “Elektrokrajina” u čijem vlasništvu se nalazi ovaj istorijski objekat.
Prema njegovim riječima na početku je ova hidroelektrana imala dvije turbine od 60 konjskih snaga. Istovremeno sa njenom izgradnjom tadašnja Gradska uprava Banjaluke pokrenula je elektrifikaciju grada odnosno gradnju prve mreže za rasvjetu u domaćinstvima i javnu rasvjetu u centru grada. U isto vrijeme počela je elektrifikacija i u najrazvijenijim evropskim državama.
Zahvaljujući struji koju je proizvodila centrala Delibašino selo već 1902 godine osvjetljene su prostorije Gradske uprave, pojedine javne služne, dvije željezničke stanice u gradu u predgrađu i u centru, kao i pojedina domaćinstva blisu same hidroelektrane.
“Hidroelektrana je 1910. godine povećala svoju snagu na 300 konjskih snaga, nažalost uslijed nabujalog Vrbasa 1913. godine koji je probio branu samostan i grad ostali su u mraku. Procijenjeno je da se mora graditi betonska brana pa je do proljeća 1914. godine izgrađena i betonska brana hidroelektrane Delibašino selo, tako da je do 1922. godine bila jedini snabdjevač grada električnom energijom sve do otvaranja termo elektrane na ugalj u naselju Lauš”, istakao je Klincov.
Kada je u pitanju obnova prema njegovim riječima “Elektrokrajina” je od Ministarstva industrije energetike i rudarstva RS 2007. godine dobila koncesiju za izgradnju mini hidroelektrane sa pokušajem revitalizacije hidroelektrane Delibašino selo.
“Angažovani strani konsultanti su procijenili da na tom mjestu zbog devastacije postojećeg objekta nije moguće napraviti novu hidroelektranu, već bi ona morala biti pomjerena malo uzvodno, što je otvorilo problem imovinsko-pravnih odnosa sa Katoličkom crkvom koja je osporavala dio zemljišta”, rekao je Klincov.
S obzirom na činjenicu da sam objekat više ne može se vratiti u prvobitnu namjenu odnosno da proizvodi električnu energiju “Elektrokrajina” je došla na ideju da se tu napravi muzej.
“U saradnji sa Zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS i Gradom Banjaluka, pokušaćemo da se tu izvrši restauracija samog objekta i postrojenja i da se to pretvori u muzej početaka elektrifikacije na ovom području”, naglasio je Klincov.
Kako bi ovakav muzej bio finansijski samoodrživ postoje i ideje da se pored njega otvori i restoran sa terasom za posjetioce i turiste.
“Nadležni organi preduzeća u predstojećem periodu će analizirati detaljno te ideje, njihovu finansijsku konstrukciju tako da ćemo iduće godine moći imati više detalja”, kaže Predrag Klincov.
Naglasio je da će se restauracija ukoliko do nje dođe, u potpunosti raditi u skladu sa planovima Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
