Hrvatska zajednica Herceg-Bosna proglašena je 18. novembra 1991. godine, kao posebna terotorijalna i politička jedinica na prostoru Republike BiH. Prvostepena presuda Haškog tribunala čelnicima Herceg-Bosne pokazala je razmjere zločina pod okriljem te tvorevine. Ideja Herceg-Bosne i danas živi kroz građanska udruženja i političke izjave.
18. novembra 1991. godine hrvatski politički vrh u BIH proglasio je Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna, posebnu terotirijalnu, političku, kulturnu cjelinu na području Republike BiH, u čiji sastav je ušlo 30 općina, sa sjedištem u Mostaru. Dvije godine nakon, zajednica je proglašena Republikom.
“Proglašavam da je uspostavljena i proglašena Hrvatska republika Herceg-Bosna jednoglasno od svih zastupnika zastupničkog doma”, govorio je Mate Boban 28. avgusta 1993. u Grudama.
Ozloglašeni hercegovački logori Dretelj, Heliodrom, protjerivanje Bošnjaka iz Stoca, Čapljine, dijela Mostara. Rušenje vjerskih i kulturih objekata, među kojima i Starog mosta u Mostaru. Sve pod okriljem Herceg-Bosne. Zločini u selu Ahmići, koji su dobili u sudski epilog u Haagu. 25 godina zatvora jednom od predvodnika masakra u Ahmićima, Dariju Kordiću, koji je nakon dvije trećine odslužene kazne u susjednoj Hrvatskoj, ali i dijelu BIH, dočekan kao ratni heroj.
Podsjetimo i na prvostepenu presudu Haškog tribunala na ukupno 111 godina zatvora političkom i vojnom vrhu Herceg-Bosne. Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić osuđeni su nepravosnažno da su sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja hrvatske teritorije u BiH od bošnjačkog stanovništva. Konačni cilj UZP-a bilo je stvaranje Velike Hrvatske, a svime je iz Zagreba koordinirao, među ostalim, sam Franjo Tuđman. Konačna presuda šestorki očekuje se sredinom 2017. Ipak niti jedna od navedenih presuda nije ugasila ideju Herceg-Bosne, koja i dalje živi u političkim izjavama prije svega pojedinih bosanskih Hrvata. Kao što nikada nije utihnula ni priča o trećem, hrvatskom, entitetu.
“Veliki broj Hrvata bi po tom konceptu ostao izvan granica te nacionalne zajednice i postao nacionalna manjina odnosno izgubio svoje historijsko pravo da bude jednakopravan na cijelom području BiH”, tvrdi Mario Pejić, autor knjige “HVO-Sarajevo”.
Herceg-Bosna je izgubila na značaju potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma, 1994. godine, a 1996. ovlasti Vlade Herceg-Bosne prenesen su na Vladu Federacije BiH. Ali mostarske ulice su danas 25 godina nakon, osvanule u obilježjima Herceg-Bosne.
“Kad se podvuče crta pod to šta se tada desilo mislim da smo svi jako loše prošli. Da je to na duge staze pokvarilo odnose Bošnjaka I Hrvata da smo ogromne žrtve bespotrebno pretrpjeli zbog toga stavaranja paradržave”, smatra Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH.
S druge strane, iz Demokratske fronte, poručuju kako su za prizivanje prošlosti, i današnju sliku Mostara, odgovorni upravo čelni ljudi probošnjačkih stranaka. Oni dopuštaju, kažu u DF-u, HDZ-u da političkim manipulacijama osigura ono što oružjem nije moglo. I pojedini intelektualci su mišljenja, da bi probošnjačke stranke bile odgovorne ako bi se u praksi ostvarila ideja trećeg entiteta.
“Takva jedna formula kada bi, ne daj Bože, ugledala svjetlo dana, a ja sam siguran da neće, bi značila istovremeno i smrtnu presudu najbrojnijem narodu u BiH jer bi zaista bio getoiziran poput Gaze u današnjoj Palestini”, ističe Edin Baltak, udruženje Mostarski krug.
Danas, kako je nedavno rekao Božo Ljubić, jedan od čelnika HNS-a, Herceg-Bosna ne samo da postoji kao ideja o jednakopravnosti Hrvata u BiH, nego je utkana u mnoge postojeće zakone, te brojna preduzeća i institucije je nose u svom nazivu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
