Migrantska kriza bilježi rekorde. Istraživanje Globalnih trendova je pokazalo da su tokom 2015. godine u prosjeku 24 osobe svake minute bile prinuđene napustiti svoje domove, šest osoba je u jednoj minuti u prosjeku svoju zemlju napuštalo vlastitom voljom.

O migrantskoj krizi, uzrocima, krajnjim destinacijama izbjeglica i njihovom položaju kada dođu u obećane zemlje govorili smo sa predstavnikom UNHCR-a za sjevernu Evropu i glasnogovornikom UNHCR-a, Zoranom Stevanovićem.

Ovo je prvi put u historiji da je broj ljudi koji bježe iz ratom zahvaćenih zemalja prešao 60 miliona.

Zastrašujući je broj onih koji umiru na putu do Evrope. Koje su to najkritičnije rute i ulazne tačke i koliko ljudi gubi živote prelazeći Mediteran i pokušavajući da se domogne boljeg života?

“Kada govorimo o Evropi narativ se prenio na izbjegličku krizu, a zaboravlja se da 65 miloina izbjeglica raseljen u cijelom svijetu. Zemlje koje su ‘proizvođači’ izbjeglica su Sirija, Irak, Afganistan i u posljednje vrijeme Nigerija. Moramo posmatrati u širem kontektu. Sirija je u šestoj godini sukoba, Irak i Afganistan skoro u desetoj godini konfliktom okruženju. Oko 26% je broj onih koji dođu do Evrope iz Sirije, 8-9% iz Nigerije i Iraka, dok je 13% iz Afganistana. Kada se pogleda, iza svakog tog broja se krije ljudska sudbina i život. Ne volim lako baratati brojevima, a da se ne stave u neki kontekst. Najmanje 24 osobe su bile prinuđene napustiti domove dok ste postavljali ovo pitanje“, ispričao je Stevanović.

U izbjegličkim kolonama strahovito je puno djece.

“Čak 47 posto onih koji su došli u Evropu su žene i djece. Djeca krenu sama na put ili su tokom puta razdvojena od porodica. Zamislite desetogodišnjaka ili desetogodišnjakinju koja je sama u nekoj čudnoj zemlji, pokušavaju se spojiti sa svojom porodicom. Jako su izloženi pritiscima drugih koji putuju zajedno. Imamo slučajeve napastvovanja, kriminala… Ako ta djeca uspiju doći do evropske destinacije, prolaze kroz sistem dobijanja azila i pokušava se ustanoviti njihova životna dob jer zakon drugačije tretira one do 18 godina i one koji navrše više od 18 godina“, rekao je Stevanović.

On ističe da je samo u ovoj godini 4.646 osoba je izgubilo život pokušavajući proći kroz Mediteransko more.

“Ljudi kada dođu do obala ne postavljaju pitanje da li je brod siguran. Krijumčari nemaju osjećaj niti mare za njihove živote. Oni znaju da je brod pretovaren i da nema šanse da dođe do Sicilije ili grčke obale. Mnogi ne znaju plivati, niko nema pojas za spasavanje.”

Portparol UNHCR-a je kazao da je nakon zatvaranja balkanske trase puno veći fokus na afričku trasu koja je uvijek postojala, ali je medijski fokus bio na Turska – Grčka pa dalje kroz Makedoniju, Srbiju prema Evropi.

“Ruta iz Libije je veoma opasna i puno duža nego trasa između Turske i Grčke. Bojim se da broj od 4.646 može biti puno veći i ti ljudi mahom idu ka Italiji“, rekao je Stevanović.

UNHCR nikada neće prestati pričati o izbjegličkoj krizi dok se ne riješe problemi i uzroci, naglasio je gost Novog dana.

“Obama je imao svoju prvu predsjedničku konferenciju nakon izbora i na pitanje zašto se ne rješava pitanje Alepa i Sirije, on je odgovorio “Imate snage koje podržavaju predsjednika Assada, imate snage Rusije koja aktivno učestvuje podržavajući Assada, Irana koji podržava Assada. Svaki ulazak u konflikt bio bi ulazak u sukob sa te tri strane. Bojim se da ćemo se dugo biti prinuđeni baviti problemom Sirije. Niko ne odlazi iz svojih domova zato što mu je dobro, već zato jer su prinuđeni. To je puki očaj.“

Na pitanje koje su to najpoželjnije destinacije za izbjeglice, Stevanović je kazao da se sada sve države trude popraviti zakone kako bi bili neatraktivniji za ljude koji se odlučuju doći u tu zemlju.

“Sada postoji jako čudan i komplikovan zakon koji nalaže da nema mogućnosti da se spojite sa svojom porodicom najmanje tri godine nakon što je zahtjev za azil odobren. Imamo jako puno tužnih priča.“

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.