Porodice žrtava i predstavnici srebreničkih udruženja obilježili su 22. godišnjicu zločina nad Bošnjacima u srebreničkom selu Beširovići učenjem tewhida, jasina i Fatihe.
Od granate ispaljene iz Srbije 18. septembra 1992. godine u podrumu osnovne škole u srebreničkom selu Beširovići ubijeno je osmero Bošnjaka, među kojima su bili i žene i djeca, a veći broj mještana tog dana je ranjen.
Alija Džananović je u izjavi za Agenciju Fena rekla da su joj u školi taj dan od granate poginuli majka Nura, 15- godišnja sestra Eldina, nena Hanifa, a da je otac Šemso ranjen, te brat Zafir, koji je ubijen 1995. godine, a također tada ranjen.
– Taj dan su poginuli moji roditelji, sestra, nena. Pucali su iz Srbije granatama. Oni su se sklonili sa ostalim mještanima u podrum škole. Granata je pogodila pravo u podrum. Mislim da ih je ukupno u podrumu bilo 38. Iz Srbije su gađali redovno, pogotovo vikendom. Dženazu poginulima smo obavili po noći jer su pucali na nas po danu. Stalno su nas granatirali, dok nas nisu sve otjerali -dodala je Džananović.
U toku rata Alija je izgubila i brata Zlatana, koji je prije rata živio u Srbiji, kojeg su srpske snage ubile na brani kada je pokušao preći u Bosnu i Hercegovinu, i njegovo tijelo je bačeno u Drinu, te je kasnije pronađeno u Bijeljini. U junu 1995. godine, prije pada Srebrenice, srpske snage su ubile u Srebrenici i Alijinu sestru Šemsu i zeta Nuriju.
Hajrudin Mašić, predsjednik MZ Osatica u čijem okviru je i selo Beširovići, je rekao da se nada da će se u narednom periodu posvetiti više pažnje obilježavanju zločina nad Bošnjacima u Beširovićima.
– Nadam se da će u skorije vrijeme i opština i druge vlasti poduzeti nešto da se ovdje uradi neko obilježje koje će biti svjedok na stradanje Bošnjaka. Ovdje su ubijene žene i djeca. Ne treba ovo više nigdje da se ponovi, ni slično, a ne smije ni da se zaboravi – rekao je Mašić
Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice”, je rekla da za ovaj zločin nikad niko nije odgovarao i da je to zabrinjavajuće i dodala da ako žrtve nisu imale pravo da žive, imaju pravo na sjećanje, da se ne zaborave.
– Mi možemo obilježavati stratišta na kojima su ubijani Bošnjaci. Tražimo da se svako mjesto obilježi. Evo imamo i inicijativu da se ovdje napravi spomen-obilježje i to će akobogda biti realizirano. Mi se moramo potruditi da nam se ne događaju ovakvi monstruozni zločini, ali ne smijemo zaboraviti šta se desilo. Moramo govoriti, pisati o zločinima, ne da se inatimo nekome nego da opominjemo zbog budućnosti – dodala je Mehmedović.
