Deset posto svjetske populacije čine osobe sa invaliditetom. Nažalost, njihovom položaj bilo da je riječ o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, odgoju, obrazovanju, re/habilitaciju, osposobljavanju, zapošljavanju i društvenom životu daleko je od ravnopravnog sa ostatkom populacije.

Na koji način se ovo može mijenjati razgovarali smo sa profesoricom dr. Emirom Švrakom – predsjednicom Saveza udruženja osoba sa cerebralnom paralizom FBiH.

Inkluzija je postala opšti termin za snažni međunarodni pokret koji zahtjeva poboljšanje uslova života osoba s intelektualnim i drugim onesposobljenjima.

“Najviše nam je potrebno sistemsko rješavanje problema, a ne ad hoc i sporadično. Bolna tačka svih roditelja, stručnjaka, ali i svih dobrih ljudi koji sve više učestvuju u akvitnostima je ta kada sav trud koji društvo uloži na kraju propadne zato što dolazi do ubrzanih degenerativnih promjena i bez odgovarajućih programa sve što smo radili nema smisla“, kazala je dr. Švraka.

BiH je uključena u teški i dugotrajni proces deinstitucionaluzcije ali zbog nedovoljnih finansija država ne može finansirati pravo uključenje u procese društva tih osoba.

“200.000 osoba u FBiH, a samo 8.000 traži posao na birou je poražavajuća cifra koja ukazuje da nešto nije uredu. 50 posto osoba sa cerebralnom paralizom su intelektualno sposobne osobe, ali neznalci misle da nemaju intelektualne sposobnosti“, dodala je dr. Švraka.

Doktorica Švraka je kazala da je socijalna inkluzija poznat pokret u cijelom svijetu.

“Jedan dio toga je edukacijska inklizija i kod nas se najviše govori o njoj, ali nije sve riješeno ako se djeca ili osobe upišu u vrtić i škole s ostalom djecom. Neophodno je raditi s tim osobama, zaposliti stručne osobe kao dio obrazovnog tima za takvu djecu kako bi sva djeca bila zajedno, a da niko ne bude ometan i zapostavljen.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.