Kili je gradić na jugu Turske, a primio je više izbjeglica nego što ima domaćeg stanovništva. Njih 130.000 koliko ih živi tu - daleko je od dobrog života.

Ekipa N1 televizije posjetila je porodicu koja ima 21 člana, od toga je 12 djece. Imaju dvije male prostorije i jednu, jako nisku platu.

Tako žive protekle tri godine.

Dvije male sobe su sve od prostora što imaju. Nekoliko kvadratnih metara za 21 osobu. Djeca , njih 11, skakucu po ostalim članovima porodice, po nama. Ahmed zbog bolesti ne razumije svijet oko sebe. Ali zato njegovi roditelji znaju šta su sve izgubili.

Ali Ibrahim iz Alepa za N1 kaže: “Zamislite kako je meni gledati sve ovo. Moju djecu, ženu roditelje, braću koji nemaju gdje da spavaju i šta da jedu, a da im ne mogu pomoći, jer nemam posao. A tamo smo imali sve”.

Niti jedan muškarac u ovoj porodici ne radi. Otac Kasim imao je operaciju srca, a i kaže – prestar je da bi ga iko uposlio. Njegov najmlađi sin, Ali Muhamed, čija žena i dvoje djece žive godinama u ovoj sobi, odavno već ne radi nista. Privremeno je obavljao građevinske poslove, ali nema iskustva i nije se dobro snašao.

“U Alepu sam radio u trgovini, imao redovni platu i stabilan posao. Ne želim ovdje da ostanem, ali primoran sam ako želim sačuvati život. Imam mnogo prijatelja koji su kao ja pobjegli iz Alepa ali ni oni ne rade. Sjedimo u ovim sobama po cijele dane i čekamo da nam neko pomogne”, kazao je Ali Muhamed iz Alepa.

Tek jedna žena u porodicu donosi novac. Ibrahimova. Čuva starije osobe. Dovoljno da zaradi tek za kiriju. Samo Nazli, Ibrahimova i Muhamedova sestra ima četvero djece. Situaciju ipak komentariše s blagim osmijehom na licu. Kaže, ima onih i koji teže žive.

“Tužna sam svaki dan kad se sjetim šta sam sve izgubila tamo, ali opet sretna sam što mi je porodica ovdje i što smo svi preživjeli. I naravno da jedva čekam da se vratim u Siriju ali ne možemo sada, nemamo nadu kada ćemo moći”, kazala je za N1 Nazli iz Alepa.

“Imali smo veliku kuću u Siriji, jednu centralnu sobu u kojoj je svako veče sjedila cijela porodica. Sad imamo ovo. Jedva stanemo svi da sjednemo, a ni to nije naše”, dodala je Hadžera iz Alepa za N1.

Dio porodice u Tursku je došao ilegalno. Djeca i žene preko graničnih prijelaza. Kuća koju su imali u okolini Alepa je nestala u trenu. Granata, a nakon toga ruševine. Od tada su siromašni i beskućnici.

Kada su krenuli na put spašavanja golih života mislili su da će uskoro nazad. Da će rat prestati. Niko nije zamišljao da ce uslijediti godine života u agoniji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.