Sud BiH je ove godine osudio 61 osobu na ukupno 347 i po godina zatvora za ubistva, silovanja, mučenja i druga nečovječna djela počinjena tokom rata na području Bosne i Hercegovine.

Osuđeno je 13 osoba više nego 2015., ali i izrečeno 120 godina manje zatvora.

Pravosnažnim presudama je osuđeno 15 osoba. Za četiri osobe je smanjena kazna za ukupno 19 godina zbog odluke o pogrešnoj primjeni zakona, to jest umjesto Krivičnog zakona BiH trebalo je primijeniti odredbe preuzete iz zakona bivše Jugoslavije. Radomiru Vukoviću je tako kazna za genocid počinjen u Srebrenici smanjena za 11 godina.

Najveća kazna izrečena je Nikoli Mariću, koji je dobio 20 godina za zločin počinjen na području Prozora, dok je najmanju kaznu dobio Dževad Salčin – 18 mjeseci za zločin počinjen na Igmanu (općina Hadžići).

Tokom 2016. godine zaključeno je šest sporazuma o priznanju krivice. Nakon prihvatanja od Suda BiH, krivicu su priznali Mićo Jovičić za zločine počinjene u Štrpcima (općina Rudo), Damir Lipovac za zločine u Derventi, Dario Slavuljica za zločine u Tesliću, te Stojan i Zoran Kenjalo i Dragan Balaban za zločine počinjene u Bosanskom Novom.

Najvišu kaznu, od osam godina zatvora, dobio je Slavuljica nakon što je priznao učešće u ubistvima 28 civila u junu 1992. na planini Borje (općina Teslić).

“Jesam, učestvovao sam. Svjestan sam da je do ovoga moralo doći. Spreman sam da odgovaram za ono što sam počinio”, ispričao je Slavuljica.

Mićo Jovičić je priznao učešće u ubistvima 20 putnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjenim 27. februara 1993. u mjestu Štrpci, te je osuđen na pet godina zatvora, što je ujedno i najmanja kazna koja je izrečena sporazumom.

U ovoj godini je pravosnažno oslobođeno 12 osoba. Trojica optuženih su preminula u toku postupka.

Kazne manje nego prošle godine

Pravosnažnim presudama dosuđeno je ukupno 153 i po godine zatvora. Marić je osuđen na 20 godina po svih 25 tačaka optužnice koja ga tereti za ubistva, prisilno preseljenje, hapšenje, nezakonito zatvaranje, mučenje i druga nečovječna djela nad bošnjačkim stanovništvom.

“Hamdi je kliještima zvanim kombinerke čupao nokte. S Hamdom i njegovim sinom je potom igrao ruski rulet”, navedeno je u presudi.

Marić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), proglašen je krivim za sedam ubistava, između ostalih – Muniba Grcića u holu Srednjoškolskog centra u Prozoru, Šefika Munikoze u selu Tolovac, Muje, Selima i Omera Selimovića u selu Prajm, te da je naredio ubistvo psihički bolesnog starca Zulfe Bečirovića.

Dragan Šekarić i Oliver Krsmanović pravosnažno su osuđeni na 17, odnosno 18 godina zatvora zbog zločina u Višegradu.

Apelaciono vijeće je Salčinu smanjilo kaznu za pola godine, a osuđen je da je u prvoj polovini 1993. ispred hotela “Mrazište” na planini Igman zatvoreniku Draganu Vukoviću odsjekao gornji dio školjke desnog uha, te time počinio zločin protiv ratnih zarobljenika. Istom presudom oslobođen je optužbi za zlostavljanje drugih zatvorenika.

“Iz iskaza svjedoka ne proizlazi da je Salčin počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Vijeće nije moglo utvrditi da je Salčin van razumne sumnje počinio djelo, te ga je oslobodilo optužbe”, navedeno je u presudi.

Pred Apelacionim vijećem osuđena je i Indira Kamerić, kojoj je kazna za ratni zločin počinjen nad civilima u Bosanskom Brodu povećana, pa je, nakon izrečene tri, osuđena na četiri godine zatvora.

Mogućnost žalbe

Još uvijek nepravosnažnim presudama osuđeno je 40 osoba, na ukupno 146 godina zatvora. Najveću nepravosnažnu kaznu dobio je Željko Stanarević zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog na području Bihaća. Vijeće je zaključilo da je Stanarević učestvovao u bacanju tijela u jamu Bezdana. Iz ove jame su 1997. godine ekshumirana 83 tijela, od čega je 65 osoba identifikovano.

“Vijeće, međutim, nije moglo sa sigurnošću utvrditi koje je od identifikovanih ili neidentifikovanih osoba ubio lično Željko Stanarević”, navedeno je u presudi.

Nepravosnažne su i dvije drugostepene presude, jer su Odbrane uložile žalbe Trećestepenom vijeću. Jasmin Čoloman je u prvostepenom postupku oslobođen, da bi u drugostepenom postupku bio osuđen na tri godine zatvora zbog zločina u Vitezu, a Ilija Jurić, koji je također bio u prvostepenom postupku oslobođen optužbi za zločin počinjen u Odžaku, osuđen je na šest godina. Postoji mogućnost ulaganja žalbe Trećestepenom vijeću.

Pravni ekspert Vehid Šehić smatra da dijametralno suprotne presude mogu predstavljati problem percepcije javnosti.

“Sigurno da predstavlja problem, zato što se na osnovu istih činjenica donesu dvije dijametralno suprotne odluke, jer onda neko nije na pravi način procijenio”, kazao je Šehić.

Prema Šehiću, stvara se nesigurnost kod osumnjičenih osoba, ali i kod oštećenih, što je posebno izraženo u vezi s predmetima ratnih zločina.

Ovakve presude nisu česte, od početka rada Suda BiH do sada je izrečeno šest trećestepenih presuda.

Godina bez kazni za Srebrenicu

Tokom godine pravosnažno je oslobođeno 12 osoba. Među njima je i Aleksandar Cvetković, koji je oslobođen optužbi za genocid u Srebrenici. Osuđujućih presuda za zločine počinjene na području Srebrenice ove godine nije bilo.

Od ukupno 12 oslobađajućih presuda, dvije su u prvostepenom postupku bile osuđujuće – Sead Menzil je bio osuđen na 11 i po godina zatvora, dok je Mirsad Vatrač dobio deset godina zatvora za zločine počinjene u Kotor-Varoši. U ovim slučajevima gdje se osuđujuća presuda zamijeni oslobađajućom ne postoji mogućnost žalbe Trećestepenom vijeću.

Cvjetko Popadić, Vlado Stjepanović i Jovan Popović, optuženi za zločine počinjene u Zvorniku, Janji i Višegradu, preminuli su u toku postupka.

Pažnja javnosti ove godine bila je usmjerena na bivše pripadnike Armije BiH (ABiH) Nasera Orića i Sakiba Mahmuljina, kao i na bivšeg člana Predsjedništva BiH Borislava Paravca, kojima se trenutno sudi za ratne zločine počinjene u Srebrenici, Zavidovićima i Doboju.

Komentare ne samo iz BiH već i iz Republike Hrvatske posebno je izazvalo hapšenje bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) osumnjičenih za zločine počinjene na području Orašja. Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Baotić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković te Stijepo Đurić početkom novembra su uhapšeni zbog sumnje da su u periodu od aprila 1992. do jula 1993. godine počinili zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti. Pušteni su nakon jednomjesečnog zadržavanja u pritvoru. Jedan osumnjičeni je pušten i prije.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.