Dr. Dragan Đokanović, sada već bivši pedijatar Kliničkog univerzitetskog centra u Sarajevu, reagovao je na saopšetnje ove institucije o razlozima njegovog odlaska.
KCUS je reagirajući na izjave dr. Đokanovića naevo da ovaj pedijatar nije “nije bio spreman za viši stepen odgovornosti” i “nije želio doedukaciju”, te je zbog toga napustio Klinički centar.
“U vrijeme kada je Neonatološko odjeljenje sarajevskog porodilišta bilo spremno da brzo i efikasno odgovori na sve dnevne izazove – a koji se inače mogu javiti svakog radnog dana: povećan broj hitnih intervencija u porođajnoj sali (čitaj: komplikacije prilikom spontanih porođaja) i operacionoj sali (pedijatar mora da prisustvuje svakom carskom rezu i interveniše kada treba, a ima dana kada i po sedam – osam puta mora sa odjeljenja da ode u operacionu salu) te, takođe nepredvidljive, komplikacije kod primljenih zdravorođenih beba (iznenadna gušenja zbog aspiracije sadržaja iz usta, respiratorni distres sindrom kod beba rođenih carskim rezom, jer se u najvećem broju slučajeva rode prije termina, zatim pojava infekcija, od promjena na koži pa sve do sepse); vizite i pisanje otpusnih pisama, pregledi novorođenih … – radilo nas je, u prvoj smjeni, troje do četvoro doktora. Sada, u vrijeme Izetbegovićkinog ‘uspješnog menadžerovanja’, radi jedno. Ne, hvala lijepo, stvarno nisam spreman za takav ‘viši stepen odgovornosti'”, navodi dr. Đokanović u reagiranju.
U slučaju tragedije, kaže, u sudnici bi se našao sam.
VEZANE VIJESTI
“A kada bih počeo da se branim, morao bih da sa sobom povučem, vjerovatno i u zatvor, i sve potpisnike navedenog memoranduma. Izetbegovićka, siguran sam u to, kao generalni direktor, krenula bi prva protiv nas. Da sačuva svoju poziciju i umišljeni imidž menadžera. Ne bi joj na pamet palo da javno kaže da su potpisnici bili samo poslušnici koji su, naprosto, morali da potpišu taj njen dopis. A oni, ni danas koliko vidim, ne shvataju da su, činom potpisivanja i javnog objavljivanja tog dokumenta, preuzeli apsolutnu odgovornost za nešto što ne želim da im se desi”, stoji u reagiranju dr. Đokanovića.
Što se tiče optužbi da “nije želio doedukaciju”, dr. Đokanović navodi da “ne postoji doedukacija za naprijed navedeno, niti postoji edukacioni centar koji će vas obučiti da, u isto vrijeme, budete na dva ili tri mjesta, odnosno da vas obuči kako da vam naraste još par ili dva para ruku”.
“Taj posao, ipak, i sada, rade drugi doktori!? Da, tačno je, rade. Radio sam i ja, od oktobra prošle godine pa do datog otkaza, a radio sam ga i nekoliko godina zaredom – dok smo bili na starom porodilištu (i znam kako to izgleda), jer ni tada nismo bili u mogućnosti da organizujemo normalan smjenski rad sa četiri-pet dežurstava mjesečno. Ali, u to vrijeme, na čelu kliničkog centra i na čelu GAK-a, smo imali ljude koji su shvatali problem i željeli da ga na odgovarajući način riješe. Bilo je tada, bez obzira što se radi o profesionalnoj zdravstvenoj ustanovi, i entuzijazma i optimizma. Da paradoks bude veći, upravo je Izetbegovićka bila ta koja nas je, u vrijeme svog direktorovanja na GAK-u, a nakon preseljenja na Jezero, podržala i pomogla u kadrovskom kompletiranju odjeljenja. Nažalost, tih godina je propustila priliku (iako je znala da se doktoricama Babić i Beganović kao i doktoru Bolobanu približava odlazak u penziju) da traži odgovarajući broj specijalizacija za slanje mladih ljekara na stručno usavršavanje. Neudubljivanju u problem uvijek se, naknadno, plaća ceh”, tvrdi dr. Đokanović.
Varijanta da svi pedijatri neonatolozi pokrivaju (rotirajući se) i pedijatrijsku kliniku i porodilište, tvrdi, “jeste samo vanredna mjera zbog nedostatka kadrova, a nije ni slučajno dobra mjera”.
“Pogotovo nije nešto što pokušavaju upakovati u ‘viši stepen edukovanosti i odgovornosti’. Meni to više liči na visoki stepen rizika. Sarajevska Klinika za porodiljstvo, da se razumijemo, jeste tercijarni nivo zdravstvene zaštite, ali ona i dalje ima svoje porodilište, koje ne treba da služi isključivo ‘vertikalnom transportu’ zbrinjavanja prijevremeno rođenih i, po drugim osnovama, teže zdravstveno ugroženih beba. Postojanje neonatološkog odjeljenja u nekom od porodilišta ne bi trebalo da počiva na volji par pojedinaca koji su sebi uzeli za pravo da, bez ozbiljnijih konsultacija i stručnih mišljenja, donose ovako krupne odluke. Rukovodeći zdravstveni radnici bi morali znati da neonatološko odjeljenje u porodilištu predstavlja pokazatelj na kom je nivou sveukupna briga tog društva o majkama i njihovim novorođenim bebama. Nažalost, uski vidici i nepotizmom ojačana beskrupuloznost u ostvarivanju vlastitih ambicija, jesu velika prepreka da se shvate obični ljudi i njihove potrebe. Pozivanje na ‘region’ i slične situacije u ‘regionu’ poseban je non-sens. Ni po čemu se drugi ne razlikuju od nas. Naprosto, i oni, radi nedostatka pedijatara, pokušavaju da spriječe veći plamen. Zbog svega toga stvari se moraju nazivati pravim imenom. Pokušaj sprječavanja požara, što upravo radi rukovodstvo UKCS, ne predstavlja ‘viši stepen odgovornosti i edukacije’ nego grupisanje pedijatara – neonatologa da se, preko njihovih leđa, maskira problem. A ja, više puta sam to navodio, mislim sasvim suprotno. Problem mora postati maksimalno vidljiv i apsolutno jasan. Tek tada se može doći do pravog rješenja”, stoji na kraju reagiranja dr. Đokanovića na navode KCUS-a o razlozima njegovog odlaska.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
