Medicinska sestra Remiza Ćehić osoba je kojom se grad Waterloo u Iowi ponosi. Stoga su je i nominovali za nagradu "The Courier’s Class of 2014 20 Under 40", koja se dodjeljuje osobama koje su posebne u poslu kojim se bave i koje doprinose boljem životu u njihovoj zajednici.

Remiza Ćehić je 1997. godine stigla u SAD iz Bosne i Hercegovine Imala je 22 godine, s njen brat o kojem se brinula samo šesnaest. U džepu su imali ukupno 50 dolara. Prepušteni sami sebi, u tuđem svijetu, morali su krenuti u borbu za goli život.

“Jednog jutra krenuli smo u školu, a  već na kraju tog dana bili smo odvojeni od naših roditelja. Pola godine smo bili u izbjegličkom kampu u Hrvatskoj, a nismo znali da li su naši roditelji živi ili mrtvi. Oni, također, nisu znali da li smo mi bili živi. Konačno smo stupili u kontakt preko Crvenog krsta kada su nam rekli da nije bezbjedno vratiti se kući“, ispričala je za wcfcourier.com.

Kada je SAD počeo prihvatiti izbjeglice, njeni roditelji su im kazali da krenu u Ameriku.

“Željeli su nas radije vidjeti za pet ili deset godina nego da nam se nešto desi. I tako smo došli ovdje“, govori Remi.

Iako nije znala engleski jezik u Waterloo je došla u potrazi za poslom koji ne zahtjeva poznavanje engleskog. Sama je učila jezik i postala prevodilac za Tyson Foods. Udala se, osnovala porodicu i obrazovala se za medicinsku sestru. Nakon što je stekla licencu za medicinsku sestru, odmah je nastavila obrazovati se kako bi dobila i diplomu.

Kada je vidjela oglas za rad u staračkom domu Friendship Village konkurisala je i dobila posao. Nije ni sanjala da će to mjesto postati njen drugi dom.

“Friendship Village je kao velikaporodica i mnogo složenije nego što sam mogla zamisliti. Mnogo je starih osoba koje brinu o vama i zavise od vas. Također, ja brinem o njima”, kazala Ćehić, čiji je nadimak Remi.

Brzo je napredovala i sada je šefica medicinskim sestrama, a svoj posao svakodnevno obavlja s puno ljubavi.

Voli pomagati drugima, a njena strast je građenje prijateljskog odnosa sa pacijentima i saradnicima.

“To je u mom srcu, to je ono što želim da radim, pomagati nekome svakodnevno dok istovremeno radim svoj posao“, kazala je Remiza.

Kolege je opisuju kao pravog lidera i mentora koji vjeruje u ono što radi.

“Remi je vrijedna radnica. Napredovala je do vodeće pozicije, a njena bitnost ogleda se u tome jer uvijek zna šta treba učiniti i kako popraviti stvari“, rekla je Lisa Gates, izvršna direktorica Friendship Villagea.

U Friendship Villageu svoja ratna iskustva, kao izbjeglice iz BiH, dijeli sa članovima te zajednice.

“Teško je doći kao dijete i ne poznavati jezik i ljude. To vam digne samopouzdanje i motiviše vas i shvatite da ne postoji ništa što je nemoguće učiniti“, rekla je Ćehić.

Njenu predanost poslu primijetila je i zajednica zbog čega su je i nominovali za prestižnu nagradu.

“Ja radim “iza scene” i nisam očekivala nikakva priznanja. Jako sam sretna. Radim ovo za moje kolege, sve nas predstavljam“, kazala je.