Definisanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa u entitetskim ustavima započeli su visoki predstavnici Wolfgang Petrich a zatim i Paddy Ashdown još 2002. godine. U sljedećoj priči istražili smo ko i na koji način traži zaštitu vitalnog nacionalog interesa i kako ga dokazati.
Tada je rečeno da se pod vitalnim nacionalnim interesima, između ostalog, podrazumijevaju pitanja u vezi sa pravom konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u svim organima vlasti; identitetom jednog konstitutivnog naroda; ustavnim amandmanima; obrazovanjem, vjeroispovijesti, jezikom, njegovanjem kulture, tradicije; teritorijalnom organizacijom; sistemom javnog informisanja; ali i sva druga pitanja. Preširoko definisan, umjesto mehanizma zaštite, postao je mehanizam blokade, na koji se politike pozivaju kad god im nešto ne ide u korist.
“Iskustva u prethodnim mandatima pokazuju da je nažalost politika više puta iskoristila mehanizam vitalnog nacionalnog interesa za blokadu određenih političkih procesa, konkretno određeni politički subjekti, pa smo imali iskustva da se od strane SDA blokira izbor sudija u Ustavnom sudu. Imali smo i situaciju da se povlačilo pitanje po pojedinim zaključcima Komisije za informisanje koja je vezana za RTV servis”, istakao je Aner Žuljević, delegat Kluba ostalih u DN FBiH.
Zakon o RTV servisu više puta je bio blokiran pokretanjem pitanja vitalnog nacionalnog interesa. Jednako kao i Zakon o grbu i zastavi Federacije. Zakon o pravima boraca, o privatizaciji, o javnim prihodima, izglasavanje nepovjerenja vladama. Uglavnom ih je pokretao Klub Hrvata, a nije daleko ni Klub Bošnjaka. U državnom Domu naroda od 2003. do danas 14 puta je pokrenut mehanizam zaštite nacionalnog interesa. Najrazličitija pitanja, od suštinskih zakona o državljanstvu, do smjena ministara.
“Ja sam radio jedno desetogodišnje istraživanje i pokazalo se da Klub Srba nikada nije pokrenuo pitanje vitalnog interesa u državnom Domu naroda jer je Republika Srpska tzv. entitetskim glasanjem uvijek mogla blokirati određeno pitanje i zapravo joj nije ni potreban vitalni nacionalni interes“, rekao je Kasim Trnka, ustavni ekspert.
A opet u Republici Srpskoj je specifična situacija. Od oko 35 slučajeva kada su predstavnici bošnjačkog i hrvatskog naroda pokrenuli pitanje zaštite nacionalnog interesa, Ustavni sud Republike Srpske samo jednom je odlučio pozitivno.
“I u Ustavu RS i Federacije BiH piše od 7 sudija kada se dođe do merituma do konačne rasprave, dovoljan je glas dvoje sudija da bi se smatralo da jeste u pitanju vitalni interes i tako se u Federaciji postupa, međutim Ustavni sud RS je sam svojim Poslovnikom rekao da je potrebna dvotrećinska većina da bi se potvrdio vitalni nacionalni interes“, naveo je Trnka.
I to ne doprinosi ravnopravnosti naroda u Republici Srpskoj. Baš kao što, ističe Trnka, ravnopravnosti ne doprinosi ni činjenica da je Klub Srba u Federalnom domu naroda diskriminisan na način da ih umjesto 17 tamo sjedi tek 13. Inače, i sama Venecijanska komisija je, stoji u istraživanju, Centra za političke studije svojevremeno navela da je potrebno hitno u Ustavu BiH definisati tačno šta je vitalni nacionalni interes, jer trenutna definicija dopušta skoro svakom pitanju da to postane. Ipak, za tako nešto su potrebne ustavne promjene, a za to nikada nije bilo političke volje, niti kapaciteta.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
