Stravična izjava jedinog osuđenika za zločin u Štrpcima

[caption id="attachment_45462" align="alignnone" width="750"]

Radi se o Obradu Polugi, Novaku Polugi i Bobanu Inđiću, koje je 5. decembra uhapsila Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).

Pored njih, u BiH i Srbiji je uhapšeno još 12 osumnjičenih.

Obrad i Novak Poluga te Inđić su učešće u zločinu negirali u iskazima koji su pročitani na suđenju Ranisavljeviću pred Višim sudom u Bijelom Polju, Crna Gora.

Ranisavljević je osuđen na 15 godina zatvora. Kaznu je odslužio prije tri godine.

Naoružana grupa od oko 20 ljudi je u Štrpcima 27. februara 1993. godine otela putnike iz brzog voza koji se kretao iz Beograda, Srbija, prema crnogorskom gradu Baru.

U selu Mušići kod Višegrada je ubijeno 20 otetih putnika, od kojih je 18 bilo bošnjačke, jedan hrvatske nacionalnosti, a jedan je bio strani državljanin, najvjerovatnije afričkog ili arapskog porijekla.

U presudi Ranisavljeviću je navedeno da je otmicu organizovao Milan Lukić. 

Zajedno u akciji

U iskazu datom 1996. godine istražnom sudiji u Bijelom Polju, Ranisavljević je detaljno opisao otmicu i ubistva 20 putnika.

On je ispričao da je iz rodnog Despotovca, Srbija, kao dobrovoljac otišao u Hrvatsku da ratuje.

Krajem 1992. godine vratio se u Despotovac, a u januaru 1993. godine otišao posjetiti oca u Beograd, gdje je sreo djevojku Draganu.

Prihvatio je njen prijedlog da kao dobrovoljci dođu u Višegrad.

Kako je naveo, priključile su im se još neke osobe.

Prema njegovom iskazu, postali su pripadnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), čiji je komandant bio Luka Dragičević, koji je uhapšen zajedno s još devet osumnjičenih u BiH.

Ranisavljević je u iskazu naveo da su se priključili interventnoj četi Višegradske brigade pod komandom Inđića, koji je također uhapšen u BiH zajedno sa ostalima, i Sud BiH im je odredio pritvor.

Tri dana prije otmice, Ranisavljević je, kako je naveo, otišao u Srbiju, ali se s Mićom Jovičićem vratio u Višegrad na dan zločina.

Prije ulaska u kasarnu gdje su bili smješteni, Ranisavljević je primijetio grupu vojnika, među kojima su bili braća Poluga, komandir Inđić te Milan Lukić, za kojeg je naveo da mu je ''Dragana rekla da je strah i trepet u Višegradu''.

Nakon što su se približili grupi, kako stoji u izjavi, Inđić je kazao ''Idete i vi s nama u akciju''.

Ranisavljević je rekao da je to shvatio kao naređenje.

Grupa od 20 naoružanih boraca kamionom je u prijepodnevnim satima krenula prema Štrpcima.

Dok su putovali, kazao je Ranisavljević, neko u grupi je govorio ''zakasnit ćemo'', ''proći će'' i slično, nakon čega je shvatio da nije riječ o uobičajenoj akciji.

Ubrzo je, kako je navedeno, saznao da trebaju napasti voz. Kada su stigli do željezničke stanice u Štrpcima, prema riječima Ranisavljevića, podijeljeni su u grupe i čekali su dolazak voza.

Izjava potvrđena iskazima drugih svjedoka

Zaključili su da policija, istražni sudija ili bilo ko drugi nije mogao prisiliti Ranisavljevića da iznese takve detalje otmice i ubistava putnika iz razloga što im nisu mogli bili poznati.

U presudi je navedeno da je njegova izjava iz istrage potvrđena iskazima drugih svjedoka.

Za vrijeme suđenja je urađen uviđaj kuće gdje su izvršena ubistva, a na jednom od unutrašnjih zidova bila su ispisana imena: Nebojša, Boban, Branko, Boča i Brane.

Posmrtni ostaci svih ubijenih do danas nisu pronađeni. Haški sud je Lukiću izrekao kaznu doživotnog zatvora zbog zločina u Višegradu.

Nije mu suđeno za otmicu i ubistva putnika iz voza u Štrpcima.