Rijetki su ljudi koji kada odlaze na drugi svijet ostave oporuku u kojoj svima na svijetu ostave kuću. Rijetke su (o)poruke poput one Predraga Matvejevića u kojoj smo svi nasljednici jedne posebne kuće u koju možemo useliti vlastitom opredijeljenošću.
To je “kuća bitka” koju je cijeli život gradio Predrag Matvejević. U vremenima rušenja i razaranja zadržao je sklad i integritet onoga koji govori i piše ono što misli. Rijedak je, posve sigurno, i tako vedar, jak i poticajan duh kojim je isijavao ovaj istinski i angažirani intelektualac koji nas je učio kako je sama istina, u očima autentične disidencije, važnija od pobjede.
Ostavio nam je ključeve “kuće bitka” u koju je htio cijeloga života useliti sebe i sve ljude, pod tim krovom zajedništva, sveopćega razumijevanja i tolerancije. (Post)jugoslovenski kulturni kontekst za Predraga Matvejevića bio je vječita inspiracija u gorljivim i plemenitim nastojanjima da se nakon krvavih devedesetih godina iznova uspostave veze i kulturne razmjene, koje – kako je zapisao – ne dovode u pitanje ničije identitete i posebnosti već naprotiv, potiču plodonosan protok ideja i obogaćuju razmjenu iskustava. Upravo je iskustvo zajedničkoga života, stradanja, poraza i patnji ono što uz jezik povezuje narod(e) na prostoru Matvejevićeve kuće bitka.
Praktični etičar, altruist u punom značenju ove riječi, angažirani intelektualac koji nije zazirao da iskritizira sve ono nakrivo nasađeno svojom osebujnom erudicijom, Čovjek je koji je duhom pripadao Bosni i Hercegovini, ponajviše gradu Mostaru, gradu kojeg danas kite ulice Mile Budaka i inih. Stoga su sve prilike da te ulice neće moći iznijeti njegovo ime i prezime kao dio sjećanja na svoje velike i najveće humaniste.
No, to bolno saznanje ne smije da stane na put nekolicini hrabrih ljudi koji grabe stazama disidencije Predraga Matvejevića jer, kako bi on to sam kazao – utvrde se rijetko ruše same od sebe, ne propadaju samo zbog dotrajalosti, a kad svojom žrtvom stekne ugled i povjerenje, disidencija postaje etičko mjerilo u društvu i njegovoj kulturi.
Ostavio je u (o)poruci svoga života najšire obzore humanističkih znanosti, književnosti, povijesti cijelome društvu jer njegova razmišljanja o identitetu i ulozi intelektualca u političko-društvenoj svakodnevici ostaju velika inspiracija novim generacijama zbunjenim proturječjima vremena.
Jedna od najupečatljivijih Matjevićevih (o)poruka je ona koju je ostavio svojim Mostarcima, koja je zapravo ljudski univerzalna u svojoj sažetosti i jasnoći, poput šimićevske Opomene: Ne povodite se za malim sitnim dušama koje ne vide da je sklop među ljudima, savez među duhovima važniji od ijednog papira.
Ulice i trgovi što nose imena velikana postaju ljudima koji užurbano prolaze njima, samo smjernice u trenutačnom kretanju, a Matvejevićeve autentične misli ostat će trajne smjernice i putokazi u kretanjima individualaca kroz stoljeća, a to je puno važnije od dobivanja ulice i trga sa svojim imenom ili Nobelove nagrade.
Obzorja Matvejevićevih dostignuća
Predrag Matvejević rođen je 1932. u Mostaru. Studij francuskog jezika i književnosti završio je u Zagrebu. Godine 1967. doktorira na Sveučilištu Sorbonne u Parizu. Do 1991. godine predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kada odlazi iz Hrvatske.
Od 1991. do 1994. predaje slavenske književnosti na Trećem pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku književnost na Rimskom sveučilištu La Sapienza. Autor je brojnih eseja i knjiga, među njima značajne za građansku hrabrost „Otvorena pisma – moralne vježbe“, a neke od poznatijih i prevođenijih su „Mediteranski brevijar“, „Druga Venecija“ te „Jugoslavenstvo danas“.
Bio je na brojnim, u svjetskim okvirima, značajnim pozicijama i nosilac je brojnih značajnih titula kakva je, recimo, Počasni doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu. Nositelj je odlikovanja koje su mu dodijelili predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), Sloveniji i Italiji. Dodijeljena mu je 2013. godine Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost.
Prošle je godine, podsjetimo, šezdesetak uglednih talijanskih književnika, pisaca, urednika, novinara, sveučilišnih profesora, filmskih i kazališnih djelatnika, direktora brojnih časopisa i kulturnih institucija potpisalo i objavilo prijedlog da se ovom književniku i publicistu, članu Akademije nauka i umjetnosti BiH dodijeli i Nobelova nagrada za književnost.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
