Zemlje regiona, prema procjenama ljekarskih komora i sindikata, godišnje napusti i do 2.000 ljekara. Među njima prednjače mladi iz Bosne i Hercegovine, koji normalan život uz skromne uslove pronalaze širom svijeta.
Ipak, većina njih se nada da po završetku studija neće razmišljati o odlasku, te da će zdravstveni sistem njima pružiti priliku, a građanima normalnu medicinsku uslugu.
Malik Ejubović je nakon uspješno okončanih studija medicine odlučio ostati u Zenici, i nije se pokajao. Pronašao je posao u Kantonalnoj bolnici, zadovoljan je, kaže, jer ima priliku pokazati šta zna i šta je naučio, ali i nastaviti sa usavršavanjem.
“Mislim da ukoliko se ljudi odluče ostati u BiH, ukoliko pronađu posao, da se u našim uslovima može i usavršavati, napredovati, ali i otići vani na usavršavanje pa se opet vratiti, tako da i nije loše. Ukoliko se pronađe posao, ali je ključni problem puko pronalaženje posla”, ističe Malik Ejubović, doktor Kantonalne bolnice u Zenici.
Želju da ostane i doprinese modernizaciji bh. zdravstva izrazio je Bekir Rovčanin, koji privodi kraju studije. Priča da i on, i njegove kolege nemaju velika očekivanja, jer su iz tuđih iskustava naučili da im država ne nudi mnogo. Zbog dva ključna razloga – nemogućnost pronalaska posla i neinovativan zdravstveni i obrazovni sistem, mladi ljekari i tek svršeni studenti medicine masovno odlaze.
“Kolege već tokom studija kreću spremati se i učiti njemački jezik. Nažalost, sistem i društvo nisu prepoznali da takvi ljudi ne trebaju otići iz BiH, da su oni graditelji ovog društva i potencijal koji može promijeniti sistem ka boljem”, podsjeća Bekir Rovčanin, predsjednik organizacionog odbora.
A podaci su zabrinjavajući. Federaciju BiH je u prvih 10 mjeseci prošle godine napustilo više od 300 ljekara. Najteža situacija je u Unsko–sanskom, ali i Sarajevskom, Tuzlanskom, Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Ništa nije bolje ni u Republici Srpskoj, koju prema procjenama strukovnog sindikata godišnje napusti u prosjeku 70 ljekara raznih specijalnosti.
“Sigurna sam da veći broj njih, sigurno 90 posto mladih bi ostalo u BiH. Problem je u tome da se nekom reorganizacijom nađe mjeste za njih, ne samo reforma postojećeg sistema nego stvaranje takvog sistema u kojem će mladi ljudi vidjeti budućnost u zemlji”, tvrdi Almira Hadžović-Džuvo, dekanesa Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
Uslovi koje ovi mladi ljudi traže su skromni. U većini slučajeva ne dobiju ništa, pa nakon nekoliko uzaludnih pokušaja sreću odlučuju potražiti po svjetskim klinikama.
ANKETA:
TRAVNIK – Godine kako prolaze ne bih čekala da mi se pruži neka prilika za neku specijalizaciju, u suštini bih otišla negdje drugo.
BIHAĆ – Ukoliko bi mi se pružila dobra prilika da odem, ja bih otišao.
BUGOJNO – Da mi se omogući da učim njemački, neka škola i eventualno neki smještaj, naravno da imam platu. U svakom slučaju tražila bih uslove, ne bih željela samo da odem.
SARAJEVO – Specijalizacija, ukoliko je ne bih mogla dobiti ovdje, i pretpostavljam dobra plata.
Sve što traže i dobiju, uglavnom u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, skandinavskim zemljama, ali i Kuvajtu, Bahreinu, Saudijskoj Arabiji. U ovim zemljama brojni mladi ljekari BiH i zemalja regiona su našli svoju privremenu sreću. A sve lošiji status zdravstvenih radnika, niske plate, neuslovan i neadekvatan pristup pacijentima ovdje postaju trajan problem.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
