Dječak Ajdin ima pet godina i svaki dan s nestrpljenjem čeka kada će ga mama Jasmina voditi u vrtić “Mladost” u Kaknju. Mama Jasmina kaže kako je sretna da je Ajdin dobio priliku da ide u vrtić.
“Mi smo htjeli da on ide u vrtić, da se igra s djecom i uči, ali nismo to mogli da to priuštimo dok nije počeo ovaj projekat preko kojeg može ići besplatno. Upisaćemo ga i u školu i trebao bi ići u obavezno predškolsko, ali ovo nam puno znači da i prije toga ide u vrtić i da se što bolje spremi i za predškolsko i za školu”, priča nam mama Jasmina dodajući kako Ajdin svaki dan ustane prvi i pita kad će ponovo u vrtić, piše portal
“Ako je nekada ružno vrijeme ili je bolestan, onda bude i plača jer ne ide taj dan. Voljeli bismo da se nešto slično nastavi pa i da njegovu sestru Ajdinu koja sad ima dvije godine isto za koju godinu upišemo u vrtić. Kako je krenuo, stalno bi da nešto crta, boji… U vrtiću je aktivan, sretna sam kad dođem po njega a tete kažu da je bio dobar”, dodaje Jasmina.
“Volim da se igram, slažem kocke, crtam, bojim i da pišem slova”, kaže nam Ajdin dok se s drugaricama i drugarima igra nakon što su s odgajateljicom Indirom i njenom asistenticom Nihadom učili osnovno o planeti zemlji.
“Mi živimo u Bosni a Bosna je na planeti!”, objašnjava nam dječak Bilal, Lejna nam na malom globusu pokazuje najdraže gradove, a tu su još i Elvira, Asja, Azur… i ostali mališani iz manje grupe ovog predškolskog programa koji traje proteklih pet mjeseci.
Program se realizira kroz projekat „Povećajmo mogućnosti djeci za rano učenje“ a koji se u pet općina u BiH provodi uz podršku UNICEF-a BiH, lokalne zajednice i u saradnji sa Romskim informativnim centrom „Kali-Sara„ iz Sarajeva. U projekat su zajedno kroz redovni predškolski proces tokom pet mjeseci u poludnevnom boravku uključena djeca iz romskih zajednica, djeca iz socijalno ugroženih porodica i djeca sa liste čekanja u vrtićima u kojima se projekt realizira.
“Djeca su jako brzo prošla proces prilagođavanja i navikla se na vrtić. Sva djeca se igraju i druže zajedno bez ikakve razlike, i sve skupa je jedna jako pozitivna priča. Djeca su kroz ovaj program mnogo naučila, socijalizirala se, ali se sada i osjećaju prihvaćenim, osjećaju da pripadaju zajednici i da su njeni ravnopravni članovi”, kaže odgajateljica Indira Buza, a sličnog mišljenja je i asistentica Nihada Talović:
“Zadovoljna sam što su rezultat svega zadovoljna djeca koja će se sutra bolje snaći kada krenu u školu gdjje će doći sa određenim predznanjem”, kaže Nihada.
Dinamično je i u drugoj grupi gdje za jednim stolom Larisa, Emin, Amina, Eldar i Ajnur crtaju kuće, a za drugim Imran i Naser prave zmije od plastelina dok je Amar na ’bockicama’ napravio dugu. Na stolusu dvojezične slikovnice – na romskom i bosanskom jeziku. Kažu nam da im je u vrtiću lijepo i da su svašta naučili, a Larisa, Amina i Eminsu nam se pohvalili da sunajbolje naučilicrtati, pisati i recitovati.
“Meni je ’Teta Lija’ najdraža pjesmica koju sam naučio”, kaže Eldar.
U vrijeme naše posjete manje je djece nego inače, a odgajateljica Elma Smolo nam pojašnjava da su razlog prehlade kojih je bilo nešto više posljednjih dana. Pored toga, kaže kako tokom programa većih problema nije bilo:
“Djeca su zaista sjajna, obradili smo sve redovne teme, od osnovne higijene, porodice, domaćih i divljih životinja koje su djecibile i najzanimljivije, pa do gradova BiH i Dana državnosti”, kaže Elma kojoj je u ovoj grupi asistirala Biljana Simikić, koja je sobzirom da je aktivna u radu u romskim zajednicama u slučaju potrebe asistirala i u drugoj grupi.
“Djeca su bez zadrške krenula, i nije bilo puno plača niti su govorili da im se ne ide. Više je plača bilo ako nekada zbog bolesti ili hladnoće ne mogu ići i mnogi roditelji su mi rekli da djeca ustanu prije njih i bude ih da idu u vrtić. Kod dijela djece primijećene su poteškoće u razvoju tako da im je dobro došlo i to što su kroz projekat imali priliku koristiti i usluge logopeda”, kaže Biljana.
Direktorica JU za predškolski odgoj i obrazovanje “Mladost” u Kaknju Helmina Murtić kaže kako je njoj i uposlenicima Ustanove bilo zadovoljstvo učestvovati u projektu te da se nada da će djeca uz podršku lokalne zajednice moći nastaviti s pohađanjem predškolskog obrazovanja i nakon isteka projekta koji je s 31.januara produžen na 28.februar.
“Djeca su kroz program imala i logopeda, i engleski jezik, te odgajateljice koje su imale asistentice. Koliko sam informirana, u toku je izrada kriterija i ovih dana bi trebao ići konkurs za stipendiranje boravkau redovnom vrtićkom programu određenog dijela djece. Bila bi šteta da djeca koja su učestvovala u program izgube kontinuitet, i ja se nadam da će dobiti podršku da nastave bilo to ovdje, ili u drugom vrtiću u gradu,ali najbitnije da djeca idu u vrtić, a kroz ovaj program su i oni i njihovi roditelji pokazalida to žele samo ako im se pruži mogućnost”, kaže direktorica Murtić.
Romski medijator za saradnju romske zajednice s vrtićem i školama Edin Sejdić iz Centra za podršku “Romalen” Kakanj kaže kako je projekat dobro prihvaćenkod većine roditelja, ali da i pored toga neki nisu mogli učestvovati.
“Mnogi bi da im djeca idu u vrtić, ali jednostavno ne mogu si to priuštiti. Čak i sada kada je bilo besplatno, nisu svi mogli, nemaju svi uslove, trebaju djecu obući za vrtić, dovesti ih i odvesti. Mnogi su ipak sa oduševljenjem pristali, djeca su redovno dolazila, sa svima smo bili u kontaktu, i vidim kod njih želju da djecu nastave slati u vrtić”, kaže Edin dodajući kako se nada da će zajednica prepoznati važnost da se svoj djeci povećaju mogućnosti za rano učenje.
“Djeca u vrtiću ne poznaju diskriminaciju, djeca se druže, igraju i uče zajedno, i djeca ne prave razlike kakve prave odrasli. Zato je jako korisno da već u vrtiću imaju priliku da se druže, kako im sutra u školi nikakve razlike ne bi bile neobične, a kasnije i u društvu, i mislim da je vrtić najbolji početak. Kroz ovaj projekat su se i roditelji iz različitih sredina upoznali i zbližili, dođu ranije po djecu pa odu skupa na kafu”, kaže Edin.
Kao i mama Jasmina s početka priče, i ostali roditelji s kojima smo razgovarali kažu kako su sretni jer su njihova djeca dobila priliku za rano učenje, ali i rani razvoj.
“Pokušali smo Ajnura jednom upisati u vrtić, nije htio da ide. Sad je krenuo bez problema i bilo mu je super, puno je toga naučio, ali je dodatna korist što je imao logopeda pa je prilično ispravio govorne smetnje koje je imao”,kaže nam Ajnurova mama Eldina, dok slično iskustvo ima i mama blizanaca Imrana i Amine:
“Imran kad je krenuo u vrtić nije znao reći slovo R, a sada već ispravlja ako ga neko po navici zovne ‘Imjane’. Kod oboje primijetim napredak, prije su kao blizanci uvijek bili jednodrugom dovoljni, nema šanse da prime treće u društvo, sada se druže sa svima, igraju se…”
“Ranije nije htjela da uzme olovku u ruke, sad bi stalno da boji, ja joj nacrtam a ona oboji”, priča nam iskustvo sa kćerkom Amilom mama Ajka.
Indira, mama šestogodišnje Larise kaže kako je boravak u vrtiću njenoj kćerki bio odličan uvod u obavezan predškolski program i polazak u školu koji slijedi:
“Mnogo je toga naučila, zbližila se s djecom, i sada će joj sve dalje biti lakše. Imam i sina Kenana, on je drugi razred i dobro mu ide, ali nije imao ovakvu priliku”, kaže nam Indira, dok mama Melisa uz sve pozitivne rezultate ističe taj kako je njen sin Adi koji nije mogao nigdje bez nje naučio biti samostalan. Mamu djevojčice Elvire pak raduje nešto drugo:
“Odlično je što je naučila crtati, pisati i sve što je radila s tetama, ali što mi je počela jesti! Prije mi je slabo jela, ali s djecom kako je krenula, odlično jede i više nemamo tih problema”, kaže Elvirina mama Sabrina.
