Navršava se devet godina od ubistva sarajevskog srednjoškolca Denisa Mrnjavca. Njega su 5. februara 2008. godine trojica delinkvenata, po povratku iz škole, napali u tramvaju nanijevši mu povrede od kojih je naredni dan i preminuo.

Godinama nakon Denisovog tragičnog ubistva i danas je apelovano da se o nasilju ne smije govoriti tek kada se dogodi.

Darko Troglić Denisa pamti kao sretnog i nasmijanog školskog druga. Kaže, kada je školska klupa nedaleko od njega postala prazna, i on, i ostale kolege su preko noći postali zreliji i svjesniji trenutka i ambijenta u kojem žive.

“To su bili ti nedužni dani kada smo svi bili u školskim klupama i nismo bili svjesni šta se sve može dešavati u ostatku svijeta. Postali smo svjesni onog trenutka kada se to desilo Denisu“, rekao je Darko Trogrlić, školski kolega i prijatelj Denisa Mrnjavca.

A desila mu se smrt, bez razloga. Denisa su usred tramvaja, pred brojnim građanima napala i usmrtila trojica delinkvenata, koji su kasnije osuđeni za ubistvo i saučesništvo na ukupno 35 godina zatvora. Majka Ana i danas ima samo jednu želju.

“Želim samo mnogo sreće mladima, da se moj Denis ne dogodi nikom i nikad više i da svako dijete ima osnovno pravo na život. Smatram da je to jedan minimum na koji samim rođenjem imamo pravo“, navela je Ana Mrnjavac, mama Denisa Mrnjavca.

Denisov slučaj je dobio sudski epilog, no mnogo je slučajeva koji nisu, bez odgovornosti, presude. Vršnjačko nasilje u Sarajevu ostao je problem bez adekvatnog odgovora.

Generalna sigurnosna situacija u Sarajevu se, kažu, nije nabolje promijenila. Građani, pogotovo mladi se ne osjećaju sigurno hodajući ulicama Sarajeva, a o nasilju se priča tek kada se nasilje desi.

Nadležni tvrde drugačije, a psiholog Ismet Dizdarević ističe da se o problemu nasilja uvijek priča kroz pravni i represivni okvir, za koje građani obično krive politiku i zakone.

Nasilje je ipak društveni problem za koji smo odgovorni svi, pogotovo obrazovno-odgojne institucije, profesori, pedagozi, a ipak na prvom mjestu su roditelji.

“Da budu nosioci i konstruktori tih mjera koje bi nam pomogle na širem društvenom planu da spriječimo takve slučajeve, koji su tragični i koji su se dešavali gdje čovjek faktički ne može da ih prihvati, međutim, to se dešava”, kazao nam je psiholog Ismet Dizdarević.

Od posljednje Denisove vožnje tramvajem prošlo je devet godina. No, od nesigurnog ambijenta, slabe represivne politike prema kriminalcima, slabog i nemarnog odnosa prema djeci, nije se odmaklo mnogo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.