Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije objavio je analizu o eventualnom pokretanju procesa revizije tužbe BiH protiv Srbije za genocid. U međuvremenu, sve je više pravnih stručnjaka koji ocjenjuju da je BiH jednostavno zakasnila za pokretanje ovoga procesa.

U analizi Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije navedno je nekoliko zanimljivih činjenica, legitimitet Sakiba Softića nikada zapravo nije osporen, kao ni presuda Međunarodnog suda pravde od rukovodstva RS iako je presudom osuđeno političko i vojno rukovodstvo Srba iz BiH.

“To se moglo osporiti odmah poslije Daytona, jer je određen rok od tri mjeseca da srpski član Predsjedništva BiH odnosno NSRS mogu dovesti u pitanje sve sporazume koje su potpisale prema Dejtonskom sporazumu tri strane u BiH. Prilikom imenovanja Sakiba Softića za agenta BiH pred ICJ-om, nakon smjene Muhameda Šaćirbegovića, ponovo srpski član Predsjedništva BiH nije posegnuo za vitalnim nacionalnim interesom i agent Softić je dobio legitimaciju da nastavi zastupanje BiH u tužbi protiv Srbije. Očigledno je da srpski predstavnici u BiH nisu smatrali da trebaju zaustaviti tužbu BiH protiv Srbije, vjerovatno nezadovoljni (pre)raspodjelom Dejtonskog sporazuma, iz osvete Slobodanu Miloševiću”, kaže Zijad Bećirović iz Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES).

Umješanost Srbije nije sporna, ali isključivo jer je Srbija propustila spriječiti te kazniti počinitelje. Namjeru da se počini genocid biće teško dokazati, no od novog postupka ne smije se odustati, mišljenja je Bečirović.

U analizi IFIMES-a, posljednja izjava ambasadora OSCE-a u BiH, Jonathana Moora označena je pristiskom da se od revizije odustane, uz pitanje da li zbog takvih izjava zaslužuje da bude opozvan iz BiH.

Na slično je danas ponovo upozorio britanski ambasador u BiH, Edward Ferguson. “Međunarodni sud pravde u Haagu postavio je vrlo visoke kriterijume i standarde za pokretanje revizije. Dokazi u vezi s revizijom ne mogu biti stariji od šest meseci. U istoriji Međunarodnog suda pravde desile su se samo četiri puta i sva četiri puta bezuspješno. Vrlo je bitno da se ispuni taj standard. Ako postoji takav dokaz i postoji taj standard mi naravno podržavamo pravdu”, kazao je Ferguson.

Sama činjenica da se pitanje revizije tužbe pokreće petnaestak dana pred istek zakonskog roka budi sumnju da je Bosna i Hercegovina zainteresovana za obnovu tog procesa, slaže se većina pravnih stručnjaka s kojima smo razgovarali.

Haški sud nije dozvolio objavljivanje dokumenata koji su smislu revizije bili relevantni. BiH je trebala zahtjevati, ali nije, upozorava Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije.

“Samo u knjizi (Momir) Bulatovića koji se pripremao da bude svjedok Slobodanu Miloševiću, jedan dio tih dokumenata tamo je objavljen, ubrzo po smrti Miloševića. S druge strane, Bosna ima pravo da traži otvaranje dokumenata i u samom Haškom tribunalu koji su zaštićeni iz ovih ili onih razloga, nisu dostupni javnosti To je jedan od procesa u koji je trebala ući država, ne možete vi tražiti dokaze kao da će sami s neba da padnu. Na tome treba ozbiljno da se radi .To je procedura. Imali su dovoljno vremena, deset godina, ali na žalost to nije urađeno”, kaže Biserko.

Podsjetimo da su zahvaljujući dogovoru tužiteljice Carle del Ponte i Gorana Svilanovića, u to vrijeme ministra vanjskih poslova Jugoslavije, mnogi dokazi ostali skriveni od javnosti, odnosno dostavljeno je samo ono što se izričito tražilo.

Suprotno uobičajenom mišljenju da je arhiv Tribunala u Haagu nedostupan javnosti, knjiga Nevenke Tromp “Krivični proces protiv Slobodana Miloševića: nezavršeno suđenje”, koja je nedavno promovisana i u Sarajevu, pokazuje suprotno. U procesu protiv Miloševića upotrebljeni su dokumenti iz državnih arhiva Jugoslavije i Srbije koji bi bez ovog suđenja ostali skriveni od javnosti, no do njih se može doći.

“Materijal koji se trebao iskoristiti na suđenju Miloševiću mogao je poslužiti kao dokaz BiH za tužbu protiv Srbije i ukoliko bi se Srbija proglasila odgovornom za genocid to bi značilo plaćanje ogromne reparacija. I moj cilj je bio da prvo kažem ono što je dostupno, a to je devedeset posto materijala. Problem predstavlja navigacija i kako pronaći ono što vas zanima, jer za to treba vrijeme. Ono o čemu vi govorite, što je ostalo skriveno, to predstavlja 0, 001 posto”, objašnjava Tromp.

Geoffrey Nice, bivši haški tužitelj i Nevenka Tromp koja je radila kao istraživač u postupku protiv Slobodana Miloševića ranije su potvrdili kako su se tri puta, pismenim putem, obraćali uredu Bakira Izetbegovića, nudeći svoje usluge, no odgovor nikada nisu dobili. U nekoliko navrata zatraženi su njihovi savjeti, ali pitanje angažmana ostalo je bez odgovora.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.