Dvadesetprvog februar je Međunarodni dan maternjeg jezika. Tim povodom, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti održala je tribinu o temi "Maternji jezik i jezičke slobode", a profesor Dževad Jahić najavio je novi pravopis bosanskog jezika na kojem, kako kaže, radi 20 stručnjaka.

Ali, nisu samo bosanski, hrvatski i srpski maternji jezici stanovnika Bosne i Hercegovine…

“Bienvenidos a Sarajevo, para hablar y charlar sobre la lingua judeo-espanol”.

I ovo je jedan od “bosanskih jezika”. Điđo ili judeo-espanol najčišći izgovor ima u Bosni i Hercegovini, otkriva David Kamhi, koji na ovom, maternjem jeziku i sanja i razmišlja.

“Ja sam bio sa nonom/nenom, a ona je govorila samo taj jezik. Možda je govorila nekoliko riječi loco jezika. Zato sam ja taj jezik prvo progovorio”, kazao je David Kamhi, sefardski jevrej, i dodao:

“To je jezik koji sadrži španski i sve jezike gdje su sefardski jevreji bili. U našem slučaju sadrži enormni broj turskih, hebrejskih, italijanskih i slavenskih riječi”.

Danas govornike ovog jezika možemo nabrojati na prste jedne ruke. Manje ih je nego što je službenih jezika u državi.

Kafa, kava i kahva. Isti miris, ista boja, isti ukus Ipak, tri triječi. Pitali smo i građane po čemu se zapravo razlikuju bosanski, hrvatski i srpski jezik.

Anketa:

1. Za mene ne postoji razlika.
2. Ma nikakve.
3. Ma nema, razumijemo se uglavnom.

Odgovore smo potražili i u struci:

“Sa stanovišta ovih socio-lingvističkih, političkih, simboličkih aspekata, govorimo o bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku, kao različitim jezicima. Ne može biti problem postojanja više jezika, već politčke volje, koja mora prihvatiti, priznati status specifičnosti pojedinačnih standardnih jezika”, objasnio je Alen Kalajdžija, Institut za jezik Sarajevo.

A da, ponekad, više razlike ima između razgovornog, lokalnog jezika i tri standardna, pokazuju muke Meme Haljevca, slikara i vijećnika u Općini Centar:

“Meni je sada, kada sam u politici, ja moram da fino izgovaram rečenice i riječi da ne bi neko rekao – eno progutao je nešto. (Je li teško?) A nije teško, bitno je da smo obrazovani, školovani, ali ja više volim u kući da pričam onako kako se priča na Čaršiji. To je ono prepoznatljivo – došo, pošo, skreno, na kraju je uveno, budi ono što jesi. Nema aberečke, abertude i nemoj se nikad stidit onog što jesi”, otkrio jeMemo Haljevac, slikar i vijećnik Općine Centar

Bosanski ili “jezik bošnjačkog naroda” – pitanje imenovanja jezika u školskim knjižicama u Republici Srpskoj pokazuje koliko je naglašena veza identiteta i jezika na ovim prostorima. Jezik – koji bi trebao imenovati zajedničke pojmove, komunikaciju više otežava nego što olakšava. Iako su razlike među jezicima običnom čovjeku sasvim zanemarive, one političke još uvijek su nepremostive. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.