Kućanica i samohrana majka troje djece u jednom selu bez asfalta i vode uzgaja stotine ovaca. Od stočarstva i zemljoradnje sama izdržava svoju porodicu. Na rad se ne žali, ali problem pravi divljač. Susreti sa medvjedom postali su sve učestaliji.

Selo na planini Lisina, koja se nalazi na 1450 metara nadmorske visine, ima svega tri stanovnika.

Milisavka Ćoćkalo je jedina radno sposobna. Po završetku matematičke gimnazije udala se u Šibove i sa troje maloljetne djece ostala i nakon muževe smrti.

Ona ima kuću u gradu a ostala je tu, a o tome zašto je to tako je kazala: “Zato što dole nemam od čega da živim. Od čega ću sa srednjom školom? Ne možeš danas ništa a ovdje sebi mogu obezbijediti da ne gledam ko će mi šta dati”.

Počela je sa pet ovaca, danas ih je više od 100. Ima i tidesetak krava i dva konja.

Zaradi, kaže, dovoljno da može školovati djecu. Dvoje su u Banjaluci u srednjoj školi, a najmlađe još osnovac, u Mrkonjiću.

Na obim posla se ne žali. Probleme stvara divljač. Priča nam da je jagnje izvukla iz čeljusti vuka, dok je pred medvjedom ipak pobjegla.

“Ovdje je najveći problem medvjed. On je meni pravio probleme svake godine. Tukao mi krave, ovce, baš sam dosta štete imala. Ja sam njega našla kad mi je kravu ubio. Bila sam na 2-3 metra od njega. On je ustao, ispravio se na dvije noge a ja sam par koraka unazad napravila gledajući u njega i onda sam okrenula i pošla malo brže“, priča nam Milisavka Ćoćkalo, iz sela Šibovi, planina Lisina.

Pomoći Milisavki ne mogu, ali je svakodnevno posjećuju jedine komšije baka Vukosava i Anđelko. Kažu nam da za njih nema nigdje čistijeg zraka, niti ljepšeg sunca.

“Bila sam ja kod kćerke jednu godinu, zimu zimovala, ali ne mogu ja tamo biti. Jesu moja djeca, ali džaba. Ja sam sada samo da umrem ovdje pa ne idem nikud”, kazala nam je Vukosava Ćoćkalo, iz sela Šibovi.

U toj netaknutoj prirodi postoji nekoliko rančeva. Vlasnici su u Mrkonjiću, Banjaluci, Novom Sadu, Beogradu… Jedan od njih je i Slobodan Ćoćkalo. Da bi sačuvao ognjište, napravio je vikendicu i osnovao udruženje kojem je prvenstveno cilj dovesti vodu u kuće mještana.

“To je selo među oblacima. Ovdje je jedini Mikološki rezervat u RS i ima preko 1000 vrsta gljiva, tu su kompleksi četinarskih i listopadnih šuma, vazdušna banja i selo sa mnogo izvora ali ljudi nemaju vodu u kućama“, rekao je Slobodan Ćoćkalo iz Udruženja Široko vrelo Šibovi.

Milisavka sa početka priče sakuplja kišnicu i na konjima donosi vodu sa izvora.

Kazala nam je da se ne bi mijenjala sa nekom ženom koja živi u gradu i ima prosječnu platu.

“Ja sam navikla na ovaj život i sama sam svoj šef“, navela je Milisavka.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.