Priča o ratnom Mostaru neodvojiva je od hronike koju su ispisivali okupljeni oko Ratnog studija - Radio Mostara. Nakon što je gradski radio - Radio Mostar, 1992 godine preko noći nasilno preimenovan u Hrvatsku radio postaju Mostar, iste godine pokrenut je i Radio BiH - Ratni studio Mostar.

Bio je to jedini izvor informisanja, sklonište za izbezumljene građane i kako ga Mostarci nazivaju – jedino svjetlo na kraju tunela.

“Građani Mostara, sačuvajte prisebnost, pomozite svojim komšijama, prijateljima… Kad sve ovo prođe, a proći će, valja nam živjeti u našem Mostaru. Ne činimo ono čega bismo se stidili mi ili naša djeca”, isječak je iz jedne emisije.

Ovakve su se poruke ratne ‘92. godine mogle čuti sa talasa Radija BiH ratnog studija Mostar koji je sve vrijeme pozivao na razum i prekid sukoba.

23 godine nakon što su italijanski novinari prilikom posjete Ratnom studiju izgubili život od granate, dugogodišnji uposlenik Radija Sanel Kajan polaže cvijeće na spomenik ispred zgrade nekadašnjeg Ratnog radija. Punih 18 godina, Sanel je radio u ovoj zgradi, koja je i danas u vidno lošem stanju. Svaki dolazak budi posebne uspomene na teška ratna vremena.

“Mnogo je emotivnih trenutaka bilo dok sam radio na Radiju Mostaru. Posebno je bilo teško čitati one poruke kojima smo obavještavali ljude ili s jedne ili s druge strane Mostara da je neko najmiliji njihov preminuo, odnosno poginuo u ratu. Teško je bilo i kad je srušen Stari most, to je bilo jako teško jer smo svi Stari most doživljavali kao nekog sebi najmilijeg“, komentarisao je novinar Sanel Kajan.

Radio Mostar bio je istinsko mostarsko medijsko središte. Tokom cijelog rata svjedočio je o herojskom otporu branilaca, patnjama i stradanjima. Bio je jedino sredstvo putem kojeg su građani mogli obavijestiti svoje najmilije da su živi. Svoj život do Radija tako je rizikovala i novinarka Senada Malanović kako bi ostavila poruku porodicu. No od toga dana i ne sluteći postaje dio tima Radio Mostara.

“Svakodnevno sam pod kišom granata i snajperskih hitaca odlazila u Ratni studio. Sretna sam što sam počela raditi na tom Ratnom studiju Mostar u to najteže vrijeme iz razloga što je to bio u gradu porušenih mostova jedini most koji je spajao te napaćene ljude grada Mostara bez obzira na vjeru i naciju“, istakla je novinarka Senada Malanović.

Svoj doprinos dala je i Enisa Memić koja je iz IV Korpusa Armije BiH, preko Mostarskih bulbula počela raditi i na ovom Radiju. Prisjeća se emotivnih trenutaka prilikom posjete Ratnoj bolnici.

“Zamislite da ljudi ranjeni, teško ranjeni, bez ruke, bez noge pjevaju sa vama da vas podržavaju, to je nemoguće zamisliti da neko pjeva tim ljudima, a zamislite njihovu reakciju na to, oni pjevaju te naše pjesme koje nisu bile huškačke, nisu bile pjesme mržnje, to su bile pjesme koje su govorile o ljudskim sudbinama“, kazala je Enisa Memić, urednica i voditeljica Radio Mostara.

Ratni radio Mostar bio je jedini izvor informisanja, sklonište za izbezumljene građane i, kako kažu Mostarci, jedino svjetlo na kraju tunela.

“Rado sam ga slušao i jedva sam čekao kad ću slušati njihove emisije tokom rata”.

“Uvijek je bio upaljen, nisam ga gasila ni po noći ni po danu”.

“Taj radio mi je mnogo značio, nema vrijednosti!”, komentari su Mostaraca.

A kako sve to ne bi palo u zaborav, Sanel Kajan odlučio je da materijal koji je pronašao na sačuvanim kasetama s Radija pretoči u dokumentarac u kojem podsjeća na ulogu koju je taj medij odigrao u ratnom periodu. Svijetli trag koji je iza sebe ostavio tadašnji Ratni radio Mostar na ovaj će način kaže zadugo sjati i biti sačuvan od zaborava.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.