Novinar i publicista Roy Gutman, ratni izvjestitelj iz Bosne i Hercegovine, bio je gost emisije N1 na 1.
Sve ove godine opsežno pratite situaciju na Balkanu. Kako danas shvaćate političko stanje u Bosni i Hercegovini?Smatrate li da se išta značajnije promijenilo?
Bosna je trenutačno u krizi. Neke se krize odnose na sami rat i na užasna etnička čišćenja. Sama je ideja o podjeli bosanskog lonca užasna. To je katastrofalna ideja. U tome je glavni problem. Tijekom rata, bosanska je vojska pokušala obraniti svoju zemlju, ali nisu imali dovoljno oružja. Zbog toga je rat toliko trajao. Amerikanci su nadzirali Dejtonski sporazum. Uz najbolju volju, ne možete utjecati na tuđu mirovnu konferenciju.
To ste spomenuli studentima Sarajevske škole za nauku i tehnologiju. Rekli ste da Dejtonski sporazum nije bio najbolja ideja. Što bi bilo bolje?
Ja sam se usredotočio na ratne zločine. To se u ratu ne bi smjelo događati. Rat se mora dogoditi, ali ratni zločin ne mora. Bosanski rat bio je ratni zločin zamaskiran u rat. Zločin treba kazniti. Ne smije se nagraditi. Dejtonski je sporazum izjednačio zločince i žrtve. Ne možete naći zlatnu sredinu kad imate zločinca i žrtvu. Morate biti na strani žrtve, na strani naroda koji poštuje zakone, a ne naroda koji ih krši. Dejtonski je sporazum polovično rješenje, to je bio loš dogovor.
Mislite da se ovdje povijest može ponoviti?
Mislim da su Bošnjaci imali neke iluzije 1992. godine. Vjerovali su da će ih UN i Međunarodna zajednica spasiti. Mislili su da će im Europljani pomoći. Svi su shvatili da se Bosna sama mora obraniti. Tako svijet funkcionira. Isto se danas događa u Siriji. Ako ljudi nemaju sredstva za obranu, postat će žrtve.
Tko su danas prave obrambene snage u Siriji?
Među sirijskim pobunjenicima postoji toliko skupina.
Koja ih brani?
Postoji više sirijskih snaga. Većina je lokalno smještena. Ne slažu se s drugima, imaju različita stajališta. Čak nisu vojno organizirani kao što je Bosna bila. Teško je reći tko je tu pozitivac. Općenito bih rekao da je to moderna opozicija. Ti ljudi žele modernu državu, demokratsku i pravnu državu. Žele biti dio međunarodnog poretka. Ti ljudi nisu savršeni, ali tko jest? Trebate izabrati ako promatrate sa strane. Vlada treba odabrati najbolje i najpravednije igrače. Mislim da bez toga dolazi do kaosa.
Kakve sličnosti i razlike vidite između tadašnje Bosne i sadašnje Sirije?
Najveća je sličnost ratni zločin koji režim vrši. Ratni su zločini Bosanskih Srba obilježili rat u Bosni. To su ozbiljne situacije. Kao promatrači, ne smijemo biti tihi svjedoci. U tome je razlika. Kad smo u Bosni pisali o ratnim zločinima, privukli smo međunarodnu pažnju, sud se zainteresirao, kao i javnost. Iz nekog razloga, možda zato što je riječ o Bliskom istoku, možda zato što je Sirija slabo poznata zemlja, nije u Europi, iz nekog razloga ljudi ne obraćaju pažnju na nju. To je najveća razlika.
Prema vašemu mišljenju, tko je počinio najgore ratne zločine? Assad će reći da su to pobunjenici, pobunjenici će reći da je to Bashar al-Assad i njegov režim. U jednom članku spomenuli ste kurdsku Jedinicu narodne zaštite.
Nema sumnje, kriv je Assadov režim. Assad i njegovi razni saveznici. Režim vlastitim zrakoplovima bombardira civile, uništava bolnice. Uništava škole, ali i džamije. Napadaju ljude u redu za kruh. Napadaju vlastiti narod dok pokušava preživjeti. Ta je vlada uvjerena da ima pravo ostati zauvijek na vlasti. Učinit će sve da to postignu. Ta vlada ne poštuje nikakva pravila. Nažalost, imaju snažne saveznike. Iran osigurava pješaštvo, prikuplja oružje po čitavom Bliskom istoku. A Rusija bombardira zračnim putem. Njihov je savez veoma snažan. Svi oni čine ratne zločine. Naravno da i pobunjenici čine zločine, ali oni su i dalje na istome mjestu. Brane svoje domove. Nisu počinili ratni zločin, nisu ni imali priliku za to. Sve je počelo 2011., kao dio Arapskog proljeća, u kojemu je neporažen ostao Bashar al-Assad. Sukob je postao veoma kompliciran.
Koje bi rješenje donijelo dugotrajniji mir toj zemlji?
Nisam siguran jer samo Sirijci mogu reći što žele u budućnosti. Ne možemo im mi reći kakav im je politički sustav potreban. Promatrači i Međunarodna zajednica mogu utjecati samo na ratne zločine.
Ne samo da ih trebaju osuditi, trebaju podupirati ljude koji ih nastoje spriječiti. Međunarodna zajednica tu jako griješi. Režim više nema tako snažnu vojsku koja bi se oduprla. Oslanja se na snage koje donose Iran i Rusija. Vidi se koliko su tu snage nejednako raspoređene. Žrtve režima su civili. Međunarodna zajednica promatra to gotovo u tišini. Tako se neće donijeti mirno rješenje, samo će se pogoršati.
Zašto je to tako?
Režim je voljan uništiti vlastitu zemlju i narod. Pokazao je da će to rado učiniti ako će tako zaštititi svoj položaj. Ali to nije bit civilizacije. Bit je zaštititi nevine živote. Zapadne zemlje trebale bi se barem držati svojih standarda. Recite nam nešto o osobnom iskustvu izvješćivanja na sirijskoj granici.
Neovisni sirijski medijski projekt navodi kako ste fotografirali sirijske izbjeglice duž granice i da su vas optužili za špijunažu. Kako je došlo do toga?
Bilo je veoma bezazleno. Čuo sam da ljudi prelaze rijeku, ne sjećam se više imena rijeke. Dogodilo se to u gradu nedaleko Rejhanlija. Htio sam napisati priču koja bi prikazala javnosti što će događa na granici. Ljudi su riskirali živote plivanjem ili vožnjom na brodu. Htio sam ih snimiti i opisati što se događa. Prešao sam možda kilometar uz obalu rijeke kad me neki poljoprivrednik, koji je vjerojatno radio za tursku vojsku, uočio s kamerom, iako još ništa nisam snimio. Pozvao je vojsku koja me uhitila. Rekli su da se nalazim u zabranjenom području. Nigdje nije pisalo da je tako. Nije bilo razloga da to ne napravim. Neke stvari morate pokušati napraviti samo da dobijete dobru snimku. Bio sam pomalo naivan. Ali kao novinar morate procijeniti najsigurniji način da napravite nešto što vam je potrebno za vašu priču. Zadržali su me na nekih 12 sati. Ispitali su me, pregledali računalo. Vojska se zabrinula da sam ilegalno prešao granicu iz Sirije. To bi bio prijestup jer sam ovlašteni novinar.
Mogli su me izbaciti. Srećom, vidjeli su prema putovnici da sam zakonskim putem tu. Sve u svemu, bio je to dugačak dan za mene.
Za sam kraj, kakav odnos nove američke diplomacije previđate u odnosu na Siriju? Dosad Donald Trump nije tome poklanjao značajniju pažnju. Što bi se tu moglo promijeniti?
Najgore je to što je obratio pažnju na Siriju, ali na pogrešan način. Trump vjeruje da se Rusija u Siriji bori protiv terorista. Rusija se priklonila režimu, bombardira civile i pobunjenike. Trump je sve izokrenuo. Ako pogledate njegov dosadašnji način rada, on je već zabranio ulazak u zemlju. Mislim da Trump ne shvaća situaciju niti se trudi razumjeti je.
Je li to prilika za Rusiju?
Naravno da jest. To je prilika za Assada. On polaže velike nade u Trumpa. Trump je sposoban za donošenje strahovito pogrešnih odluka. Nadam se da će ga netko pravilno savjetovati u svemu tome. Da je pročitao moja djela, razumio bi tko je tko u toj igri. Ali sumnjam da je to učinio. On ne čita previše, više voli gledati TV.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.