Infrastruktura, obrazovanje, povezivanje, mir i stabilnost - nova, stara obećanja i floskule na jučerašnjem Samitu premijera zemalja Zapadnog Balkana. Od prve Konferencije u Berlinu, prije više od tri godine, do danas, malo šta od dogovorenog je realizovano.

Toga su svjesni i sami učesnici, te su o tome i javno progovorili. Isti problemi i dalje su prepreke na putu ka EU, i ukoliko Evropa ne odluči da olakša s uslovima, teško da će zemlje Balkana prevazići tradicionalne političke razlike.

2014. su nam premijeri iz Berlina sa prvog Samita poručili, kako slijedi era približavanja, međusobnog razumijevanja, mira, stabilnosti, i zajedničkih infrastrukturnih projekata. Godinu dana nakon, 2015. u Beču premijeri su pričali o dionicama autoputeva, mostovima koji će nas povezivati, prugama koje sežu svuda. 2016. u Parizu, pričali su o istim projektima, istim vrijednostima, istim ciljevima. A jučer su govorili isto što i protekle tri godine.

“Ja bih samo molio da EU, osim kada je potrebno da se gaae ti mali požari na Zapadnom Balkanu da imamo tu neku vrstu stalnog dijaloga i stalnog unapređenja odnosa, jer od prije tri godine iz Berlina još nismo videli te kilometre puteva, još nismo videli ni hiljade stranica dokumentacije koje je trebalo da riješimo”, kazao je Vučić.

Priču o infrastrukturi Vučić je nakon Samita nastavio s Miloradom Dodikom, bar tako tvrdi Dodik . Unaprijeđenje bolnica, univerziteta, zajedničkih mostova. To je dalo povoda za još jedan nastup ministra sigurnosti Dragana Mektića.

“Gospodin Vučić je kao akt sažaljenja napravio jedan i sastao se sa Dodikom dole, zato što je ovaj jedno dva dana uporno zapomagao i molio i preklinjao da dođe. Bio je sastanak između 16 i 17 minuta i prosto je nemoguće na konferenciji šta je sve gospodin Dodik izjavio o čemu su sve razgovarali”, kazao je Mektić.

I tako infrastrukturne ideje ostanu zaboravljene, a isplivaju podjele. Političke poruke Aleksandra Vučića odjeknule su regijom, poput one da Kosovo nije država, i da su premijeri na zajedničkim slikama nasmijani i imaju dobre frizure, a nakon toga, svako svojim putem. O evropskom putu također floskule. Unija je širom otvorila vrata i čeka balkanske zemlje, koje su na korak do ulaska. A javnost se pita da li je vrijeme za spuštanje kriterija?

“Ima EU negativna iskustva sa Rumunijom, a pogotovo s Bugarskom u tom smislu. Tako da bi možda trebalo donekle ubrzati, neke prepreke koje možda i nisu nužne ukloniti. Mora se ipak postaviti donja granica, kriterijumi koji se moraju ispuniti. Konkretno što se tiče BiH to je konsenzus o njenom ustavnom preuređenju”, ocijenio je Milan Sitarski iz Instituta za društveno-politička zbivanja iz Mostara.

Konačni cilj svih samita je upravo približavanje EU, koja bar do sada nije bila sklona ustupcima. Ali upravo su Rumunija i Bugrska, koje su 2007. postale članice uprkos negativnom mišljenju Evropskog revizorkog suda, primjeri da je moguće ući nespreman. U ovom trenutku najbliže Uniji su Srbija i Crna Gora.

“Teško je očekivati da će nas prihvatiti istovremeno u paketu, ali ovakve izjave i naši razgovori vrlo jasno pokazuju koliko mi budemo brzo radili institucije EU neće postavljati nove uslove”, stav je Denisa Zvizdića, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

Postoje ideje o Uniji u dvije brzine, gdje bi jezgru činile dugogodišnje i jake članice, a u nekoj grupi B članice poput zemalja Zapadnog Balkan. Ipak, nerijetko upravo predstavnici evropske jezgre lobiraju protiv novog proširenja Unije, u kojoj bismo, između ostalog, bili i mi.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.