U julu 1995. godine Nedžad Handžić je preživio masakr u Srebrenici. Više od stotinu njegovih rođaka, prijatelja i komšija nisu.

Kad su srpske trupe stigle u Srebrenicu, mirovne snage UN-a koje su je proglasile sigurnim utočištem, su mirno posmatrali dok je 8.000 ljudi poginulo. To je bila tamna i sramna epizoda u historiji UN-a koju mirovne snage nastoje da se ne ponovi.

Ali, prošlog decembra 40-godišnji Nedžad Handžić je osjetio kao da se ta epizoda ponavlja – u drugom sukobu, u drugom gradu i na drugom kontinentu.

15. decembra, Nedžad Handžić je posmatrao iz UN-ovog sjedišta na Jubi kako prestrašeni civili, većinom žene i djeca, hrle na vrata nekoliko sati nakon što je rat započeo.

“Kad se to počelo dešavati, sva sjećanja na Srebrenicu, sva lica su mi se vratila”, kazao je Nedžad Handžić, otac dvoje djece. Karijeru policajca pri UN mirovnim snagama je započeo 2012. u Južnom Sudanu.

“Sjećam se da sam pomislio kako ono što se dogodilo u Srebrenici, ne smije se ponoviti ovdje”, kazao je.

Handžića je ranije tog jutra probudio zvuk pucnjave koja je dopirala iz centra grada.
Bilo je 1 sat ujutro. Na početku je pucnjava bila sporadična, ali do zore se proširila po cijelome gradu.

Zatišje koje se dogodilo tokom popodneva je dalo civilima šansu. Zgrabili su svoju djecu i nekoliko stvari koje su mogli da ponesu sa sobom, i zaputili su se u bazu UN-a blizu Juba aerodroma gdje su molili za zaštitu.

Na početku su se skupljale manje grupe ljudi, da bi se na kraju 5.000 ljudi skupilo ispred vrata UN-a.

“Mogli ste da vidite na njihovim licima da su jako uplašeni. Sve su bili civili. Pomislio sam: ako ne otvorimo vrata, ovi ljudi će biti ubijeni”, rekao je Handžić.

Nedžad Handžić je obavijestio nadležne, a njegov zahtjev je bio poslat u sjedište UN-a u New Yorku kojim se tražila dozvola da se otvore vrata kako bi pustili civile unutra. Nakon dva sata, Handžić je bio na vratima zajedno sa još 16 UN policajaca koji su naredili da se otvore.

“U tom momentu ste mogli da vidite da se osjećaju zaštićeno, i da su sigurni”, rekao je Nedžad Handžić.

Svi koju su ušli su bili pretreseni. Nakon toga, uplašeni civili su tiho legli gdje su stigli.

Druge UN baze su slijedile Jubu, usljed čega je zaštićeno i skloljeno preko 100.000 ljudi.

Do sada nije izbrojano koliko je poginulo ljudi u Južnom Sudanu. Prije nekoliko mjeseci je procijenjeno da je poginulo preko 10.000 ljudi, i od tada ta informacija nije ažurirana.

“Da nismo otvorili ta vrata, mnogo ljudi bi izgubilo živote. Zbog veoma lošeg iskustva koje sam imao u svojoj državi, i situacije koja je veoma slična ovoj, osjetio sam da bi bilo slično ovdje da nismo poduzeli mjere”, kazao je Handžić.

“Da je neko ovo učinio 1995. godine, moj narod, moji prijatelji, rođaci bili bi živi danas”, rekao je Nedžad Handžić.