Deklaracija o zajedničkom jeziku, koja je podigla veliku medijsku prašinu, danas je predstavljena javnosti. U deklaraciji piše da su hrvatski, bosanski, srpski i crnogorski jedan jezik, nazvan različitim imenima!

Svoj potpis na ovakvu tvrdnju stavilo je preko 200 intelektualaca, umjetnika i osoba iz javnog života i preko 2.000 građana. No sa tvrdnjom da četiri zemlje dijele jedan jezik – mnogi nisu saglasni.

Medijska prašina u cijelom regionu. Najkraće bi se tako mogao opisati efekat tvrdnje da Bosancima i Hercegovcima, Crnogorcima, Hrvatima i Srbima ne treba prevodilac da bi se međusobno razumjeli.

Zaključak koji iz toga proizilazi piše i u Deklaraciji o zajedničkom jeziku.

“Korištenje četiri naziva za standarne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.” 

Deklaracija predlaže: ukinimo jezičku diskriminaciju, prestanimo plaćati za besmislene prijevode sa jednog na drugi, treći i četvrti jezik! Kako je to, najbolje zna BiH…

Troši najviše papira zbog štampanja na tri zvanična jezika. Što nije samo neekološki, nego i rasistički, kaže Enver Kazaz, jedan od potpisnika.

“Djeca u BiH su u obrazovnom procesu izložena jezičkom rasizmu. Jezik nije samo ideološko sredstvo i ne smije biti. Kada bi se to shvatilo, naš jezički sistem ne bi bio diskriminatorski i segregatorski”, kazao je Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu i publicist.

“I da se u svakoj varijanti jezik imenuje onako kako se želi imenovati. Ako se govornici jezika u 75 posto slučajeva međusobno razumiju, znači da se radi o jednoj lingvističkoj osnovici”,  istakla je Ivana Bodrožić, hrvatska spisateljica.

Predrag Lucić, Hanka Vajzović, Filip David, Nenad Veličković, Željko Komšić – neki su od preko 200 potpisnika Deklaracije danas predstavljene javnosti. Bosna i Hercegovina, a ni regija, ne oskudijevaju u broju neistomišljenika.

“Ovdje su nepravedno isforirane i ‘okrivljene’ jezičke razlike, kao da su one uzrok nekomunikacije. Mi svi dobro znamo da jezik jeste posljedica, a ne uzrok. Ovdje su izvrnute teze uopće. Autori deklaracije se postavljaju kao eksperti. Mi nismo ovdje vidjeli niti jednog eksperta, tu nema nikakve ekspertize”, naveo je Dževad Jahić, lingvist i profesor bosanskog jezika na Filozofskom fakutetu u Sarajevu.

“Mi smo tada, ‘67. godine, imali situaciju da smo imali zajednički jezik, ali smo rekli da ne želimo zajednički jezik. Želimo ga nazivati vlastitim hrvatskim imenom i smatrali smo da je važno da drugi narodi svoj jezik mogu nazivati svojim imenom”, podsjetio je Željko Jozić, direktor u Institutu za hrvatski jezik.

“Delaraciju čitam kao kulturno-politički čin, pokušaj da se stvari normalizuju, ali ona nije ništa više od onoga što je stanje stvari”, dodao je Marjan Čakarević, književnik.

No njezini potpisnici tvrde: Nismo politički motivirani intelektualci. Ni jugofili. Ni provokatori. Smetamo samo desničarima, jer im nacionalne barijere itekako pogoduju!

Preko noći je 2.000 osoba stavilo potpis na vizionarsku zamisao. Broj raste. Šta će biti budućnost deklaracije pokazat će vrijeme no bosanskohercegovačka sadašnjost su tri jezika i dvije škole pod jednim krovom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.