Procjenjuje se da je za vrijeme opsade Sarajeva ubijeno blizu 12.000 ljudi. Tokom opsade Sarajeva, na aerodrom je sletilo i uzletilo više od 10 hiljada aviona u kojima je dopremana humanitarna pomoć i odvoženi ranjeni civili na liječenje.
Granate, snajperski napadi, ubojsta, ranjavanja, sasvim običan život pretvorili su u pravi ratni pakao. Tijekom opade grada, dnevno je u Sarajevu ginulo najmanje osam osoba. Među njima i jedno dijete.
Samo mjesec dana nakon početka opsade, život Fahrudina Kučuka zauvijek je izgubio onaj pravi smisao postojanja. Njegova kćerka Aida, tada petogodišnja djevojčica, bila je prvo dijete, prva žrtva koja je stradala u opsadi Sarajeva.
“Bio je 1. maj, bio je lijep i sunčan dan. Tada sam je zadnji put zagrlio i poljubio”, prisjetio se Fahrudin Kučuk, otac ubijene Aide.
Da je preživjela ratne strahote, danas bi imala 30 godina. Imala bi svoje snove, svoje želje, svoj život. Ali sve je nestalo u trenutku.
“Svaki dan mi je sve teže i teže i to propitivanje, da vidim to odrastanje. Ima čak i jedna priča, taj naš susret nekada. Nadam se da gleda s boljeg mjesta i da je zadovoljna svojim taticom”, dodao je Kučuk.
Tisuće ovakvih tužnih sudbina napisano je u Sarajevu. Nevina djeca stradavala su u stanovima, školama, na igralištima. Među njima je bio i 11 godišnji Danijel.
“To je bio moj sin bio, tuga, tuga tuga i žalost”, kazala nam je Barbara Jurenić, majka ubijenog Danijela.
Danijel je stradao tijekom igre. S još pet dječka i djevojčica. Dvadesettri godine poslije, njegova fotografija i sjećanje na nasmijanjog dječaka jedino je što je ostalo njegovoj majci Barbari.
“Ostala mi je slika, autić i nekoliko stvarčica”, kazala je.
Barbarina mlađa kćerka tog kobnog dana uspjela je preživjeti. Danas ima 33 godine, Danijel bi imao 34.
Dva desetljeća nakon rata, ova spomenik nijemi je podsjetnik na ubijenu mladost Sarajeva. Neke nove generacije, nova mladost, danas odaje počast djeci koja tu mladost nisu uspjela doživjeti.
“Došli smo odati počast, da se ne zaboravi”, kazao nam je Adin Fazlagić, Srednja mašinska tehnička škola Marin Dvor.
Da se ne zaboravi ono što je počelo prije 25 godina. I ovaj vapaj…
“Ne ubijajte nam djecu!”
Vapaj za život koji tada nitko nije želio uslišati. Da jeste, danas bi sve bilo potpuno drugačije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
