Ivan Trifunović, nekada beogradski gimnazijalac pravoslavne vjere, danas je muftija srbijanski.
U Pressingu je govorio o svom neobičnom ljudskom, obrazovnom i religijskom putu, o prelasku u islam, islamskoj zajednici u Srbiji, o bošnjačko-srpskim odnosima i odnosima Srbije i BiH, reviziji presude za genocid, povezivanju islama i terorizma.
Govoreći o svojoj prošlosti, ispričao je da je odrastao u religioznoj porodici. “Moja porodica je pravoslavna i bili su jako hrišćanski pobožni”, kazao je.
Kao srednjoškolac uputio se u Indiju. Nismo znali šta je nirvana, ali smo je htjeli, “Beatlesi” su bili tu, šestorica nas smo odlučili da idemo u Indiju da tamo sve nađemo, i stigli smo do Nepala, ispričao je.
“Ja sam stvarno želio nirvanu, da nađem nešto u životu što će stalno trajati, što neću izgubiti, da budem zadovoljan sobom i okolinom, i da nađem duševni i duhovni mir”, naveo je.
Na tom svom putu kaže da novca nije imao, da je novčanik dao svom prijatelju u Afganistanu, a da je živio od dana do dana.
“Prijatelj iz Italije i ja smo otišli u sjevernu Indiju, u Budgaju, pod drvo gdje je Buda meditirao 40 dana”, priča o svom putu. Kako nije imao novca, kod jednog budističkog kaluđera iz Kambodže bio je baštovan kod koga je sadio ruže i luk. “Meditirali smo zajedno, za ono što sam ja radio kod njega on me je hranio i brinuo se o meni, jako dobro se brinuo o meni”, pričao muftija Numan.
VEZANA VIJEST
Zatim je odlučio da ide u mjesto Adžmir, u kom je sahranjen Muhjudinčišti. “On je bio sufi koji je došao iz Medine, od koga je cijela Indija primila islam, i Indusi i danas dolaze na njegov grob da ga posjećuju”, priča.
Tada je odlučio da primi islam. Na pitanje zašto je izabrao islam, a ne budizam, odgovorio je: “Zato što sam volio da budem oženjen. U budizmu bi morao da budem kaluđer. Ja volim da se osamljujem, ali imam istu životnu naklonost ka ženi”.
Prvo me povukao taj spoljašnji izgled islama, kako se muslimani ponašaju, kako izgledaju – čisti, lijepi i ljubazni, priča Numan o svojoj odluci. “Bio sam sa svim grupama u Indiji, sa onim Sadu naga koji idu goli, popraše se pepelom, samo da im vidim način života i našao sam ono što je srž života za mene, da postanem musliman”.
“Odspavao sam u tom mjestu što se zove Darja Šerif, izjutra su došla dva čovjeka, pitala me kako se zovem, ja sam rekao – Ivan Trifunović i oni su rekli “sada se zoveš Abdullah Numan”, ispričao je. Kaže da su ga nakon toga naučili da kaže formulu da se bude musliman, i rekli da idem kući, tamo gdje su mu roditelji. Ispričao je da je ipak želio da ostane u Indiji, gdje je proveo neko vrijeme, ali da mu je istekla viza, pa je deportovan.
“Ne mijenja se vjera lako, to je jedan katarzičan momenat u životu, kada se odluči: ja želim da budem to”, kaže dodajući da u toj vjeri koju ljudi izaberu nalaze odgovor za sve što ih muči u životu.
“Moja porodica me prvo nije shvatila ozbiljno, a onda ih je to puno rastužilo”, naveo je. “Oni su mene i dalje voljeli, ja sam u njima osjećao tu ljubav… Moja majka je to strašno teško primila i mnogo se naljutila na mene, možda se razočarala puno… Veliku podršku mi je pružila moja tetka (glumica) Ružica Sokić. Uvijek me je pitala kako sam, ona je željela da ja njoj pričam svoju priču, jer je i ona željela da nađe svoju duhovnost… Pošto su me voljeli i ja njih, oni su me pustili da budem musliman”, rekao je.
Napustio je školu, ali je kasnije završio nekolio fakulteta i predavao čak u Melburnu. Za njegov povratak u školu je najzaslužniji bivši muftija Hamdija Jusufspahić, kazao je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
