Bračni par Izetbegović i dalje bez komentara na aferu "službena vozila". Ali nisu jedini. Bez komentara su i nadležni. Niko ne osjeća potrebu javnosti obrazložiti da li je riječ o zloupotrebi položaja. Još jedna politička afera u BiH, za koju niko ne preuzima odgovornost.
Sebija Izetbegović, Bakir Izetbegović, službe Predsjedništva BiH, Mirsad Vilić…svi šute o skandalu. Zašto je Sebija Izetbegović kao direktorica Kliničkog centra u Sarajevu išla na sastanak u Tuzlu službenim vozilom supruga Bakira? Na osnovu kojeg akta, pravilnika? Ako joj je ugrožena sigurnost, ko je to procijenio? Građanima koji tu pratnju plaćaju nemaju odgovora. Očekivani su komentari:
Anketa
“Sav moj komentar na ovo stanje je katastrofa. Neka se stave u položaj običnih građana, penzionera koji žive od 320 maraka”.
“Nemam komentar na to. To je van pameti svake”.
“Gdje god da odem ništa ne mogu da dobijem, a oni se vozikaju, ovo ni na šta nije nalik. Ova naša država je skroz propala”.
Nezvanično razlog pratnje je ugrožena sigurnost. Do sada je poznato, kako je službeno vozilo sigurno predsjedničko. Vozač također, Amar Macić. Dok njegova supruga Vildana, inače radi kao sekretarica u Kabinetu Sebije Izetbegović. Na Kliničkom radi i njena sestra.
Nije ovo prvi skandal bračnog para Izetbegović i službenih vozila. Sjetimo se: prošle godine, privatno putovanje u Beč. Ali Bakir i Sebija nisu privukli pažnju austrijskog Der Standarda, nego broj službenih vozila i osoba u pratnji.
Standard je objavio: “Četiri službena vozila i sedam članova osiguranja. Šok za austrijsku javnost. Tolika pratnja funkcionera jedne od najsiromašnijih evropskih zemalja. U privatne svrhe”. Izetbegović navode nazvao netačnim.
Nisu ovo jedini, prvi niti posljednji primjeri, kako javnost često zna reći, bahatog ponašanja funkcionera.
Prekipilo je čak bilo i bivšem japanskom ambasadoru u BiH. “Korumpirani, bezobzirni, s bespotrebnom policijskom pratnjom, voze prebrzo i ugrožavaju građane, rasipaju njihov novac”, to je bio Jamazakijev opis bh. političara. Zvaničnici su se i tada kao i danas – branili šutnjom. Prisjetimo se, kakve su bezobzirnosti plaćali građani:
Sven Alkalaj, bivši državni ministar vanjskih poslova. 2012. u alkoholiziranom stanju uništio službeni automobil. Pobjegao.
Predrag Kurteš, bivši federalni ministar unutrašnjih poslova. 2013. u alkoholiziranom stanju uništio službeno vozilo. Pobjegao. Neki kažu u haustor. Neki u kafanu.
Salmir Kaplan, bivši federalni ministar kulture. 2011. vozeći službeno vozilo skrenuo s ceste i udario u ogradu. Nije bio pijan. Ali mu nije prvi put.
Evo primjera kako se slični skandali rješavaju u susjedstvu i šire. Ove godine je državni sekretar u Ministarstvu rada Srbije, Aleksandar Jablanović, podnio ostavku, jer su mediji pisali, kako mu je brat uhapšen u službenom vozilu. Švedska ministrica Aida Hadžialić, podnijela ostavku jer ju je policija uhvatila u vožnji sa 0,2 promila alkohola u krvi. U Bosni i Hercegovini rješenje je očito šutnja i pretvaranje da se skandal nije desio.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
