Tradicionalno na današnji dan u Tuzli se organizuje prvomajski protest. Svake godine sve manje sudionika. Organizatori se pitaju da li je zaista u Tuzli život tako dobar?
“Dobar dan, radnička klaso. Dobar dan robovi!” Zatvaranje fabrika, stečaji, sudski procesi, radnički protesti dugo su već slika i prila TK. Obespravljeni, bez plata, bez godina pošteno zarađenog radnog staža, daleko od atraktivnih destinacija, teško dočekuju Prvi maj.
“Prvi maj dočekujm go, bos, bez išta. Imao sam fabriku, sada je nemam. Nemam s čim slaviti. Ovo je nama naša vlast dala, fedaralna i kantonalna. Sada neka naši premijeri slave Prvi maj”, poručuje Mehmed Terzić, bivši radnik TTU-a.
Organizatori se osjećaju izdano i od granskih sindikata i od svojih sugrađana koji im se danas nisu pridružili.
“Došli su nam ljudi iz Zavidovića, Lukavca, u manjem broju. Došli su iz Srebrenika, Gračanice, a Tuzlaka nema. Tuzla koja je najviše uništena, izgleda da je Tuzli najbolje”, otkriva Enes Tanović, Sindikat solidarnosti.
“Savez samostalnih sindikata ima danas akademsku sjednicu, umjesto da pozove građane. Je li njega stid izaći i reći onako. Bajramović i 27 granskih sindikata. Ovo je sramota”, dodaje Hrustan Mumovnić, radnika Fabrike detrdženata “Dita“ Tuzla.
Zašto su građani, radnici, penzioneri i svi ostali toliko pasivni i ne dižu svoj glas? Niko nema odgovora.
“Ovo je žalosno da ovako vidim ovdje, nema malo ljudi. Mi smo sindikalci Konjuha došli, znali smo da neće biti naroda”, kaže Mevludin Trakić, Sindikat Fabrike namještaja „ Konjuh“ Živinice.
“To je naša savjest. Sve nešto tražimo, a kada treba da se desi, nigdje nikoga. Dozvoljavamo vladajućim strukturama da nam uništavaju privredu. Na ovaj način se vidi da je politika duboko umješana u sve”, tvrdi Besim Hasić, Sindikat Industrijskog preduzeća „ Krivaja“ Zavidovići.
Danas radnicima porcija graha i kriška hljeba. Od nekih boljih i dostojanstvenijih vremena, ostala su samo sjećanja.
“Nekada je prvi maj bio praznični maj. Imali smo od čega živjeti, imali smo standard života, imali uplaćeni radni staž. I penzioner je bio u dobroj situaciji. Tada je radnik bio priznat. (Danas? ) Danas je rob”, ističe Najila Mujaković, bivša radnica Fabrika obuće „ Fortuna“ Gračanica.
Na prvomajskom protestu danas su bili radnici uništenih firmi, poneki penzioneri, poneki građanin. Ostalih, više od 90.000 nezaposlenih osoba u ovom kantonu, bilo je kod svojih kuća ili na nekom od brojnih izletišta.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
