U Sarajevu i ove godine nema nezadovoljnih radnika, bar na ulicama i protestnim skupovima. Dok sindikalisti proteste izražavaju na sjednicama, te proglasima pozivaju vlasti da čuju i njihov glas, ulicama Sarajeva ne odzvanjaju parole radničke borbe, već vapaj najugroženijih.

Amela Kekić nakon propadanja firme, samo skuplja pečate sa biroa. Više od deset godina, koliko je zvanično bez stalnog zaposlenja, traje njena agonija. Amela je danas prva podržala akciju sakupljanja biografija, koju su organizovao Građanski savez, a koje će zajedno sa molbama za zapošljavanje biti poslane na adresu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Prva potpisnica ne traži nikakvu funkciju, kaže, već bilo kakav posao.

“Ne mogu da shvatim za ovoliko godina da se ništa nije promijenilo. Evo vidite, prvi je maj, grad je pust, većina ima lijepa primanja, otišli su na more, uživaju, a ovi ovdje, koji su ostali, preživljavaju od danas do sutra. Evo nema nikakve ni parade kao što je nekad bilo, ne obilježava se, grad je mrtav”, kaže Amela Kekić, nezaposlena Sarajka.

A dok su izletišta puna života, u gradu nije mrtvo. Osim turista, ima i nezadovoljnih.

Pred zgradom Vlade Federacije BiH šest radnica konfekcije “Borac”, umjesto sa svojim porodicama, praznike već peti dan provode na betonu. U ovih pet dana, priča nam jedna od radnica iz Banovića, na otvorenom su doživjele sva četiri godišnja doba. Ipak, sretna je, jer ona i koleginice imaju podršku porodica, ali i dobrih Sarajlija.

“Kad je snijeg bio narod je skidao obuću i odjeću sa sebe i nama davao. Znači, oni nas podržavaju, a to je moralna podrška koja je najjača, i jedino nam je ona ostala”, otkriva Nervina Habibović, radnica konfekcije “Borac” Banovići.

Povodom 1. maja Glavni odbor Savez samostalnih sindikata BiH usvojio je proglas kojim se, između ostalog, traži da Zakon o štrajku zaštiti pravo radnika i sindikata. Na pitanje zašto danas nema štrajkova i uličnih okupljanja, predstavnici sindikata odgovaraju:

“Visok je prag tolerancije radnika u Federaciji. Sasvim sigurno će, onog trenutka kada se ljudi koji konstantno vrše eroziju radničkih prava najmanje budu nadali, doći vrijeme za proteste, doći vrijeme za konačni obračun, i tada će BiH sigurno krenuti u jednom drugom smjeru”.

“Možda ćemo za tri dana opet, kao i za Zakon o radu, imati 10-12 hiljada ljudi. O tome niko ne govori”, ističe Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata.

Na tzv. protestnoj sjednici bilo je riječi i o problematici opštih kolektivnih ugovora, granskih ugovora, te zakona koji idu na štetu radnika. Predsjednik sindikata je, obrazlažući raniju izjavu da neće biti protesta, i danas ponovio da je teško animirati ljude jer je u pitanju produženi vikend, te da su brojni radnici van Sarajeva. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.