Na početku da kažem kako naslov ovog teksta baš i nije sasvim tačan jer nismo skijali Prvog maja već dan uoči, ali pošto je kod nas običaj da se praznik rada proslavlja neradno više dana, umjesto roštiljem mi smo ovaj obilježili skijanjem.

Možda i posljednim ove sezone, mada se to nikad ne zna. Dakle, posljednjeg dana aprila smo išli na „Prvomajsko skijanje“.

A sve se desilo iznenada. Još u petak niko nije ni pomišljao na skijanje jer je temperatura u gradu bila oko 20 stepeni.

No, onda je osvanula subota, kišica se pretvorila u snijeg, kamere na planinama su pokazale bijeli prekrivač i nije trebalo mnogo za dogovor sa ekipom. Ovaj put ponudio sam da budem domaćin mojim prijateljima iz Travnika, Novog Travnika i Viteza, a da stvar bude ljepša pridružio nam se i Ramiz koji živi u Holandiji.

Znao sam da me Bjelašnica neće iznevjeriti.

Čudan je osjećaj ići na skijanje nakon što je zima odavno otišla. Livade su već zazelenile, behar bio i prošao, pa ipak, sinoćnji snijeg je stvorio ambijent kao u pravo zimsko jutro. Niska magla je obećavala sunce na visinama, a kako je plan bio da se penjemo na sami vrh i dan provedemo na 2000 metara, reklo bi se uslovi gotovo idealni. Čak je i snijeg bio veoma nisko, pa sa parkinga krećemo odmah na skijama.

Uhodana i spremna ekipa začas se penje na vrh, a svakim metrom snijega je sve više. I sunca. Prži u lice. Poslije ćemo otkriti da je, zapravo, bilo pakleno jer smo na kraju dana jedan drugom pokazivali na šare po licu i glavi: manje-više svima su se ocrtale linije od naočala, a Božo je uspio spržiti pola glave. Ono drugo pola, zamotano maramom, ostalo je bijelo što je izazvalo salve smijeha.

Međutim, nije nama Opservatorija na vrhu bila cilj. Rijetko se stvore uslovi na ovoj planini za ovako divnu šetnju pa smo išli i do Male Vlahinje, potom neki i malo okolo da bace pogled na Dugo polje, Visočicu izbliza pa i kanjon Rakitnice. U stvari, nikako nam nije jasno zašto ovaj dio Bjelašnice ne vrvi šetačima i planinarima, osobito ako bi postojao vertikalni transport.

Takav turistički potencijal rijetko se viđa.

Ipak, da stvar ne bude idealna pobrinula se magla koja se u trenutku navukla i razišla. Na sreću, taman na vrijeme kad smo trebali skijati. A skijanje zadnjeg aprilskog dana je zbilja doživljaj.

Od tanke kore na vrhu, do nestanka snijega u podnožju. Prosto je nevjerovatno kako je od zimskog ambijenta ujutro, planina promijenila lice i ponudila gotovo ljetni ugođaj pred kraj dana.

Snijeg koji smo gazili prije podne potpuno je nestao, no vesela ekipa se nije predavala pa smo imali nesvakidašnji doživljaj skijanja po travi. Iskustvo nenadmašno, dan savršen, trošak nula i doviđenja do idućih dogodovština.

Priroda koju mi imamo je nešto najljepše, važno je samo pronaći način za uživanje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.