Prozivka, zaduživanje opreme i put - stotine metara ispod površine zemlje. Tako počinje rudarska smjena. Kako će završiti – nikad se ne zna. Ipak, u rudarskim porodicama nema deleme pri izboru profesije.

“Otac mi je rudar, dedo, pradedo, ne znam dokle to tamo više ide. I sin bi, akobogda,  trebao biti ovdje. Ide redom“, kazao je za N1 rudar rudnika Breza Samir Kaljun.

Strah se, kažu nam rudari, s godinama izgubi, ali opasnost nikada ne prestaje. Kilometri mračnih hodinka, temperatura visoka, koncentracija zraka niska. I težak, fizički rad.

Ugalj se danas ne kopa ručno, mehanizacija olakšava rad.

“Postoji opasnost da ogromna količina kamena spadne iza nas, da pritisak istjera iza nas i onda može doći do povreda. Bude povreda, ali u posljednje vrijeme manje“, kazao je Jusuf Ekalović, smjenski nadzornik u rudniku Breza.

U svim jamama nije tako. Iako modernaizacija spašava živote. Stara jama rudnika Zenica najstarija je u državi. Mnogi će reći, i najopasnija. Oprema je stara, a povrede česte.

“Jama je prilično stara. I uslovi nisu baš dobri jer slaba su ulaganja. Ja ne znam do koga je to sad, je li to do države ili… Još smo na konornom načinu otkopavanja i treba nam čelo te dosta ulaganja u rudnik“, kazao je Sumedin Avdispahić, kopač u Staroj jami Rudnika Zenica.

“Najvažnije je da imaš redovno primanja, da imaš staž, da je uvezan jer privatno nema ništa. Petero djece izdržavam sve od moje plate“, kazao je Bakir Habibović.

Plate rudara danas su bolje, ali nedovoljne za težak posao koji obavljaju. Ipak, na primanja se ne žale.

Priželjkuju bolju opremu i modernizaciju koja iz godine u godinu ne stiže. Rudnici i rudari danas su zato sramota BiH koja je dozvolila da se ponos bivše države gurne  na margine.

Kako izgleda rad ispod zemlje gdje rudari zarađuju svoju koru hljeba, pogledajte u prilogu reporterke N1 Jasmine Demirović.