Političke stranke u Bosni i Hercegovini budžete uglavnom pune budžetskim sredstvima. Izborni uspjeh garantuje više novca, a dobar dio sredstava u stranačke kase stiže i od pojedinačnih priloga fizičkih lica.
Stranke su Centralnoj izbornoj komisiji dužne dostaviti izvještaje u prihodima, rashodima i troškovima. Ti podaci su javni i dostupni su svima, a tamo se krije mnogo interesantnih detalja. Između ostalog, u finansijskim izvještajima nalaze se imena najvećih donatora, a skoro u pravilu, radi se o visokim stranačkim dužnosnicima, funkcionerima koji se tako u izvjesnoj mjeri ”zahvaljuju” stranci koja ih je postavila.
”Nismo imali obavezu. To je bila dobrovoljna izjava da se odbija od plate i ja sam to uredno isplaćivao. Ima onih koji su predsjednikovi ljudi, a koji to nisu radili”, kazao je za N1 Sadik Ahmetović, parlamentarac i odnedavno bivši član Stranke demokratske akcije.
I u drugim strankama postoji slična praksa, bolje je to nazvati običaj nego pravilo. S obzirom na enormno visoke iznose koje na ime plaća, paušala, dnevnica, troškova i putovanja primaju ovdašnji političari, i mrvice iz njihovih mjesečnih prihoda dovoljne su za popunjavanje rupica u stranačkim budžetima.
Princip je jednostavan. Stranka vam ustupi mjesto u nekoj komisiji, za članstvo i poneku sjednicu primate novac, a krug se zatvori vraćanjem dijela novca u kasu stranke kroz dobrovoljne priloge koji ustvari nisu dobrovoljni. Dobro osmišljenja strategija i siguran novac.
”Sve stranke to imaju. Mi imamo stratešku članarinu. Poslanici svojom voljom pet posto plate daju stranci. Imamo Pravilnik, sve je propisano u Statutu. To nije obavezno, ali ne postoje sankcije za nekog ko odluči da to ne radi”, ispričao je za N1 Branislav Borenović, predsjednik Partije demokratskog progresa.
Pet posto za stranku
Procent i pravilo vrijedi i za kadrove Demokratske fronte.
”Pet posto od plate ide stranci. Ali niko nas ocjenjuje, ako neko ne plati, ništa nije sporno”, ispričala je za N1 Hanka Vajzović, zastupnica Demokratske frotne u Parlamentu Bosne i Hercegovine. U DF-u redovno naglašavaju da sa svojim predstavnicima u institucijama nemaju nikakve ugovore koji bi ih obavezali na plaćanje odštete u slučaju prelaska u druge stranke.
Kako ste nedavno na N1 mogli čitati, partije se ”osiguravaju” od prelazaka svojih kadrova u druge stranke, ali ih to ipak ne sprečava da odlaze. Upravo je Vajzović imala spor sa svojom bivšom strankom – Socijaldemokratskom partijom koju je napustila uz obavezu da plati neku vrstu odštete, a slučaj je dobio i sudski epilog.
”Nismo mi dužni davati od plate, nego je različita visina članarine za ljude koji su u parlamentima. Logično, naša člana je veća. U SDP-u je članarina za studente, đake, penzionere i nezaposlene 1 KM godišnje, a redovna članarina za ostale je 1 KM mjesečno. Oni koji u ime partije obavljaju neku funkciju imaju dodatnu članarinu u iznosu od 2% od plate i 10% od paušala. Misli se na poslanike, pošto mi nemamo ministre i slično”, otkrio je u razgovoru za N1 Saša Magazinović, poslanik SDP-a u državnom Parlamentu.
I ostale stranke, posebno one moćnije, imaju jasno postavljen sistem prema kojem se dio novca uvijek vraća u njihovu kasu. Neki će u tome prepoznati poneku nelogičnost, ali suštinski, stranke ne rade ništa suprotno zakonima. Ne potpisuju se sankcije, ali se uglavnom zna šta slijedi ako se propisani procent ne poštuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.