Jasna Bajraktarević, ugledna univerzitetska profesorica, specijalista socijalne psihologije, psihologije ličnosti i sportske psihologije za N1 je govorila o fenomenu igrice "Plavi kit".
Podsjetimo, igrica je već raširena u svijetu i regionu, a može dovesti čak i do samoubistva djeteta.
Svaki zadatak moraš marljivo ispuniti i niko ne smije znati ništa o tome. Kad završiš zadatak, pošalješ mi fotografiju. I na kraju igre, umreš. Jesi li spreman? – riječi su kojim se maloljetnici uvode u svijet “samoubilačke” online igre “Plavi kit”.
O ovoj temi razgovarali smo sa profesoricom Jasnom Bajraktarević koja kaže da je jako bitno da se digitalni svijet i cyber prostor dožive kao nešto što treba upoznavati, a ne nešto od čega treba da bježimo te ističe da se još uvijek u BiH samo posebne grupe odraslih ljudi bave cyber prostorom, digitalizacijom i onim što nam ona dolazi.
“Tek upoznavanjem svega onoga što digitalizacija nosi moći ćemo da se tome suprotstavimo. Zadatak svih nas, uslovno rečeno, odraslih jeste da se pozabavimo svijetom igrica, virtualnim svijetom koji nije naivan. Da bismo mu se mogli suprotstaviti moramo znati o čemu se radi, koje su vrste zaštite i kako se kao pojedinac preventivno možemo zaštiti“, rekla je prof. Bajraktarević.
VEZANE VIJESTI
Ona ističe da virtualni cyber prostor podrazumijeva poznavanje određenih stvari, a prije svega korištenje softverskih i programa za licencom koji imaju svoje programe zaštite te da je to ono što možemo uraditi kao pojedinac.
“Borba protiv hakera ne podrazumijeva mogućnost borbe pojedinca. To i institucijama teško ide. Hakerski napadi su nešto što je postalo institucionalno i treba ih ostaviti ljudima koji se time bave“, rekla je Bajraktarević.
Što se tiče pojedinaca, pogotovo roditelja, to je poštovanje zakonskih osnova i licenciranih programa. Zašto?
“Zato što one imaju adekvatnu zaštitu. One koje su svojevremeno bile beta verzije, a danas imaju nova imena, dozvoljavaju upade različitim linkovima i neprovjerenim sadržajima na isti način na koji je Plavi kit stigao do nas. Link stigne, dijete ga otvori bilo na telefonu ili kompjuteru i stižemo do onoga što je psihološki osvrt na samu igricu. Plavi kit je jedna u nizu igrica, kojoj je trenutno posvećena najveća pažnja, ali igrica za koju ljudi u cyber svijetu znaju kako je prave da bi privukli što veći broj ljudi“, objašnjava profesorica Bajraktarević.
Naša sagovornica naglašava da se takve igrice psihološki baziraju na određenoj vrsti moći i to onoj moći kojoj težimo svi – moć nad savladavanju sopstvenog straha.
“Kada se bojimo bilo čega – noževa, liftova, plivanja – osjećaj kada savladamo sopstveni strah tada doživimo istinsku moć nad samim sobom. Tu moć nad strahom primjenjuju svi oni koji su na bilo koji način probali da se agresivno obračunavaju s određenom lišnošću. Moć nad sopstvenim strahom ili drugih ljudi je istinska moć koja je korištena hiljadama unazad u vladanju ljudima nad ljudima“, rekla je specijalista socijalne psihologije.
Ova vrsta psihologizacije jako je bitna da objasni odakle ta mističnost, povezanost i ono što te vuče ka toj igrici.
“Dvije stvari koje su napravljene su reklama igrici i osjećaj mogu li ja da se oduprem onome što je suština te igrice, a to je prijetnja i sopstvena moć nad strahom. To je izazov i ono što izaziva adrenalin. To je i objašnjenje zašto gledamo horor filmove kojih se bojimo – da bismo ovladali moćim, a pravo moći nad sopstvenim strahom je vrhunac svakog čovjeka. Ova igrica u psihološkom smislu je različita od drugih igrica kojima smo posvetili pažnju, iako tvrdim da u svakoj igrici ima ove vrste moći nad sopstvenim strahom . S druge strane kao i kod svih igrica, bitna je pripadnost određenoj grupi ljudi koja to igra.”
Sve tri stvari – moć, bliskost i pripadnost su psihološki odgovori odakle zainteresiranost za igrice.
“Druge zemlje su već preduzele određene korake. Mi smo posljednja zemlja u regionu u kojoj se priča o ovome.
U pitanju je ogromna industrija novca za antivirusne programe. Kada izađe novi program, izađe virus, a zatim i antivirusni program“, rekla je profesorica.
Šta roditelji mogu učiniti?
Bajraktarević naglašva da sa djecom treba razgovarati, a roditelji trebaju ulaziti u njihov digitalni svijet i virtuelni prostor.
“Roditelji moraju znati o čemu govori igrica, da pogledaju tu igricu i da je probaju odigrati. Djeca će uživati u tome i umirati od smijeha koliko smo mi roditelji nepismeni za tu vrstu svijeta. To je jedan novi prostor za smijeh za djecom. Roditelji se više ne smiju sa djecom, nemaju bliskosti i iste šale. Roditelji nemaju isti svijet duhovitosti i to je razlog zašto nema bliskosti. Kada nema bliskosti tada nema pripadnosti, a kada nema toga dijete je samo i traži prostor gdje se osjeća moćnim“, objasnila je profesorica te nastavila:
“Roditelji, počnite da se smijete s djecom i nađite način da uđete u njihov svijet. Tada neće ni Plavi kit niti jedan konstruktor bilo koje igrice moći da odvoji dijete od vas. Ali, ako ste tu da ih kritikujete, prigovarate i mislite da ćete time jer se vi bojite kompjutera i digitalizacije i igrica zaštiti svoje dijete, grdno se varate. Vara se svaki roditelj koji misli da nije došlo vrijeme da pratimo cyber prostor. To vrijeme je došlo prije 20 godina. Nikada se nećemo vratiti da urezujemo pismo u kamenu. Digitalizacija i virtuelni svijet je tu. Mi smo sada na potezu da počnemo uživati s njima.“
Za kraj je dodala da se i ona sa svojom djecom igra igrica.
“Taj zdrav smijeh koji čujem kada vide kako se ja ne snalazim u tome, ostavlja dominaciju njima da se snalaze u tom prostoru puno bolje nego mi.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku
