Filozof i publicista Nino Raspudić bio je gost emisije Pressing na N1.

Koliko su Hercegovci uspjeli relativizirati ili uništiti stereotip o Hercegovicima – kršnim, sa bijelim čarapama, tajkunima? Koliko su sport i biznismeni uspjeli u tome?

“Te nekakve regionalne začkoljice su uvijek simpatične. Bosanci i Hercegovci u vicevima, i slično. Problem nastane kada se politički stereotipi počnu svjesno koristiti zlonamjerno. To je bilo početkom 2000. godine u Hrvatskoj, ali ta faza je odavno iza nas. Dogodili su se brojni drugi dečki – koji nisu bili Hercegovci, koji su se iskazali kako su se iskazali. Taj stereotip je odavno iza nas”.

Zbog čega je ostalo onda – kada Hercegovac uradi nešto dobro je Hrvat, a kada uradi nešto loše je Hercegovac?

“To vam je u svemu tako. Kao kada trener pobijedi – pobijedili smo, a kada izgubi – kaže moja je ekipa izgubila. Mnogo je Hercegovaca u Zagrebu, da je to više nerazlučivo”.

Ko je uspješniji u Zagrebu, Hercegovci ili Bosanci?

“Ne znam. Ovisi, nisam mjerio, ali puno ljudi iz BiH ima ovdje, u svim granama. Puno više nego u politici ih imamo uspješnih nego u drugim dimenzijama. BIH je dugo bila demografski rezervoar za Hrvatsku. Vi u Zagrebu imate Bošnjake i Srbe koji su napravili velike karijere, a porijeklom su iz BiH”.

“Taj rezervoar je presušen. Ulaskom Hrvatske u EU – danas imamo problem iseljavanja mladih ljudi u Hrvatsku, a tako i iz BiH. I oni koji bi se ranije zadržali u Hrvatskoj, idu. Ta priča o demografskom bazenu je završena”.

Često suprostavlja Hercegovinu Bosni – u čemu je razlika?

“To je nova razina lokalnog, regionalnog, pomalo zabavnog i šaljivog. Osnovna razdjelnica je zemljopisna, hidrološka. Sve bosanske vode idu u Savu, a hercegovačke u Neretvu. U većem dijelu Bosne je kontinentalna klima, a u Hercegovini submediternaska klima. Ljudi u Hercegovini provode više vremena na otvorenom, samim tim su i nametljiviji”.

“Jednom sam u šali rekao da Bosanac više voli kukati nego što je realno, a Hercegovac se voli razmetati da ima više nego što ima. To su kontinentalne razlike, kakvih ima i u drugim zemljama”.

Govorio je Raspudić o prekrajanju granica pojedinih regija u BiH i Hrvatskoj, Imotskom, Posušju i Vukovaru – te njihovim ranijim pripadanjima.

“Zapadna granica između Hercegovine i Hrvatske je ustanovljena nakon karlovačkog i požarevačkog mira. Imotski je ušao u Veneciju, a Gabela u Dalmaciju. Danas se kaže da je Imoćanin Dalmatinac, a Posušak je Hercegovac. Da je granica ustanovljena istočnije – da li bi Posušak bio Dalmatinac? Noviji primjer je da je Vukovar Slavonija, ali Vukovar je Srijem. Kako je došlo do razdijelnice između Hrvatske i Srbije, veći dio Srijema je u Vojvodini. Istočna granica Slavonije obuhvaća zapadni Srijem. Odlukom muslimanskih intelektualaca, deklaracijom se opredjeljuju za ime Bošnjak, i jezik Bosanski – došlo je do refiniranja pojma Bosne. Uz regionalne, dobije i nacionalne konotacije. Došlo je do redefinicije pojma Bosne. Dobije i političke konotacije, i nije jasno gdje završava Bošnjak, a gdje počinje Bosanac. Pojam Hercegovca se punio drugim sadržajima. Počeli su ga naglašavati Hrvati”, kazao je.

Franjevce je nazvao ‘daidžama’ i kvislinzima? Zašto to radi?

“To je izrazita manjina unutar Bosne Srebrene. Lani sam čak imao čast pisati pogovor i predstavljati knjigu jednog čestitog fratra fra Luke Markovića, koji je 27 godina u Munsteru u Njemačkoj. Koji je jedan autentični hrvatski – bosanskohercegovački patriota. On ne spada u ‘daidže’. Ukazivao je na probleme negiranja prava jednog naroda da bira svoje predstavnike, što je rušenje temelja Bosne i Hercegovine. Radi se o manjini, od nekoliko pripadnika, koji su se upregli u unitarističku politiku”.

Fra Ivan Šarčević je rekao za Raspudića da je “svodnik masa, nacionalistički demagog koji revidira prošlost, čovjek bez moraka i danas najglasniji zagovornik Tuđmanovog projekta Bosne koja se treba raspasti i Herceg-Bosne kao dio Hrvatske?

“Okomio sam se na šačicu franjevaca. Spomenuo sam Ahdnamu, nije to nikakva povelja o ljudskim pravima nego model unutar Otomanskog carstva za pokorene narode koji su imali status drugorazrenih podanika, pod muslimanskom vlašću. Ahdnamu je donio strani osvajač sa drugog kontinenta, koji je tu zemlju pokorio, odsjeka glavnu njegovom vladaru, porušio crkve, potpuno strani jezik i strani vladar i toj šačici koja je ostala dao dokument. Tretirat ćemo vas kao drugorazredne. Niko nikada inkvizicijske dokumente nazivao kao povelje o ljudskim pravima, a nama se danas Ahdnama kao naciji, jedan otomanski dokument nudi kao povelju o ljudskim pravima. Jedan dio franjevaca to ide slaviti”, kazao je Nino Raspudić u Pressingu.

Kazao je da pravi jasnu razliku između narodnih ‘ujaka’ – kojih je većina pripadnika franjevačke Bosne Srebrene, skojom kako kaže rado sarađuje, od manjine ‘daidža’.

“Ako sam hrvatski nacionalist, radije ću nositi tu etiketu nego bošnjački nacionalist kao fra Ivan Šarčević”, izjavio je.

Za Ninu Raspudića Predrag Lucić je kazao da je pravi “Tuđmanino”, i da je nakon stavova izrečenih o franjevcima postao “Franjovac protiv franjevaca”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.