Početak ljetne turističke sezone sa sobom donosi i povećan broj prosjaka na ulicama Sarajeva. Dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a meta su im turisti.

Prosjačenje postaje sve unosniji biznis a žrtve su uglavnom djeca.

Šetajući glavnom sarajevskom ulicom, pored brojnih prolaznika i turista, zatičemo veliki broj prosjaka. Svako iz svojih razloga pritisnuti teškom ekonomskom situacijom ili zloupotrebljeni, odlučuju ispružiti ruku – od prolaznika tražiti novac.

Razgovarali smo sa građanima Sarajeva, evo šta su nam kazali:

– “Kao da u grupama dolaze, kao da ih neko dovede”. Da li im dajete novac i mislite li da im time pomažete? “Pa, dajem”.
– “Par puta sam dao, a sad izbjegavam da dam”.
– “Često pitam hoćete li stvarno da kupite hljeb. Ako kažu da hoće, ja im dam”.
– “Ja im lično ne dajem. A supruga i ja kad hoćemo nešto pomoći, telefonom nazovemo humanitarni broj”.

Važeći zakon u Kantonu Sarajevo prosjačenje tretira kao prekršaj protiv javnog reda i mira, za šta su zaprijećene kazne od 300 KM do 900 KM. U prvih pet mjeseci ove godine, kantonalni MUP zabilježio je 768 prekršaja prosjačenja, što je za 691 manje nego u istom periodu prošle godine. Iz MUP-a kažu kako kazne nisu rješenje, jer ih je gotovo nemoguće naplatiti od ljudi koji prose.

U rješenju ovog problema, kažu, koči ih zakon.

“Prema zakonu, mi tu osobu ne možemo ukloniti sa mjesta na kojem čini prekršaj. To nije rješenje. Ono što možemo jeste da, ukoliko osoba ne posjeduje lična dokumenta, možemo je privesti u stanicu radi identifikacije i zadržati najduže 12 sati”, pojasnio je Irfan Nefić, glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

I pravo na prosjačenje ima svoju cijenu. Cijena prava na prosjačenje na jednoj sarajevskoj raskrsnici, na crnom tržištu iznosi 5.000 KM – saznanja su organizacije Save The Children. Dodaju kako djeca dnevno sa ulice moraju donijeti između 15 KM i 40 KM.

Kritikuju ulogu države te nepostojanje institucija za smještaj ove djece.

“Podržavamo rad dnevnih centara za djecu koja su uključena u rad na ulici. To su dnevni centri koji djeluju kao karika koja nedostaje sistemu socijalne zaštite. Želimo da napravimo jak referalni mehanizam – da kada se dijete primijeti na ulici, da postoji određeni mehanizam na lokalu, institucije i jasno definisane njihove uloge na terenu”, kazao nam je Amir Bašić, iz organizacije Save The Children.

Iz Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo dodaju kako broj registrovane djece koja prose opada, ali i kako su svjesni da zvanične brojke nisu realne.

Mirsada Poturković iz Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo je kazala: “Djeca za koju sumnjamo da su u organizovanom prosjačenju izbjegavaju svaki kontakt sa kolegama iz mobilnog tima. U trenutku kada ih primjete na ulici, bez obzira gdje se nalaze, ta djeca bježe od članova mobilnog tima. Vrlo je teško, gotovo i nemoguće, s tom djecom ostvariti kontakt.”

Najviše prosjaka ima u dijelovima grada koji su interesantni turistima. Socijalni radnici apeluju na građane da djeci koja prose ne daju novac, jer im na taj način ne pomažu – već pomažu razvoju biznisa onih koji su ih natjerali da izađu na ulicu i prose.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.