Na Mrakovici obilježena 75. godišnjica kozarske epopeje

Vijesti 02. jul 201715:59 > 16:04
Anadolija

Tradicionalnim narodnim zborom na Mrakovici danas su žitelji Kozare i Potkozarja obilježili 75 godina od kozarske epopeje, koja je postala neizbrisiv simbol otpora zlu sa kojim se čovječanstvo susrelo u prvoj polovini prošlog vijeka.

Program obilježavanja započeo je polaganjem cvijeća i vijenaca u Memorijalnom dijelu u kojem su na mermernim pločama uklesana imena 9.921 poginulih partizana i civilnih žrtava Potkozarja i odavanjem pošte.

Među onima koji su danas došli da se poklone stradalima u bici na Kozari 1942. godine nalazio se i Slavko Milanović iz sela Mlječanica, koji je sa svojom majkom, tetkom i setrom završio u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovac. Danas je Milanović predsjednik Udruženja logoraša Jasenovac u Beogradu.

“Ekstremne ekscese u logoru majka mi nije dozvoljavala da vidim. Ako je ona zaključila da ustaše planiraju neke logoraše zaklati, stavljala bi svoju ruku na moje oči da to ne vidim, međutim ja sam vidio i zaklane i ubijene ljude, vidio sam ljude udarene kundakom u glavu i to ispred mene u sprovodu kolone od Kozare do Dubice i dalje do logora.”

Nakon mjesec i po dana u Jasenovcu upućeni su u Novsku, a njegova majka, tetka i on dodijeljeni su jednoj porodici u selu Banova Jaruga kao radnu snagu, čija su dva sina bili domobrani. Oni su povremeno dolazili kući i tada bi jedan od njih govorio: “Nemoj šta da nažao napraviš ovim Bosancima, za nas“, ispričao je Milanović.

Kad su slavonske partizanske jedinice počele da napreduju, prebačeni su preko Save u selo Slabinju i potom su stigli u svoje selo.

Branka Bjelajac, član SKOJ-a, iz prijedorskog sela Volari, završila je u prijedorskom logoru Ciglana o kojem se malo zna. Prema njenim riječima, nju je tadašnjim vlastima izdao komšija hrvatske nacionalnosti.

“Uslovi u logoru bili su užasni, umiru djeca, umiru od gladi, skuha se kazan nekog skroba i bilo neslano ili slano nešto, onda nema klozeta nego jedna rupa iskopana i preko rupe daska, jako loše.”

Branka dodaje i kako je puštena iz logora: “Nas je pustio Ahmet-beg Kapetanović, koji je odlazio više puta u komandu i uvjeravao da nas sve dobro poznaje i garantovao je za nas.”

Nakon izlaska iz logora Branka se pridružila partizanima.

Prisutnim na narodnom zboru obratio se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je po ko zna koji put rekao, da su Srbi imali Republiku Srpsku, ne bi im se mogao dogoditi progon koji su pretrpjeli u Drugom svjetskom ratu.

Anadolija

On je optužio bivšu jugoslovensku vlast, rekavši “da komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji nije smatrao za neophodno da obilježi sva mjesta stradanja Srba”, a bivšu vlast u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini da nije bila zainteresovana za ekonomski razvoj prostora u kojima je većinsko stanovništvo bilo srpsko.

On se nije zadržao samo na ovim optužbama, već je i srpske predstavnike u Vijeću ministara BiH i drugim institucijama BiH optužio da ugrožavaju Republiku Srpsku.

“Oni nisu trajni, nestaće, otiće, doćiće patriote najvišeg nivoa koji će odbraniti i postaviti Republiku Srpsku kao najvažniji faktor u Bosni i Hercegovini, kao što je i bila prije nego što su ovi došli u Savjet ministara i druge organe u BiH”, ustvrdio je on.

Neprijateljska ofanziva na Kozaru započela je 10. juna i trajala je do 15. jula 1942. godine.

Vođena je pod kodnim nazivom “Zapadna Bosna”, a pod komandom generala Štala nalazile su se njemačke, ustaške i domobranske jedinice koje su brojale 35 hiljada vojnika potpomognutih tadašnjom nasavremenijom artiljerijom i avijacijom. Njima se suprotstavio 2. Krajiški narodnooslobodilački odred “Dr. Mladen Stojanović”, koji je brojao 3,5 hiljade partizana naoružanih puškama, puškomitraljezima i minobacačima.

Plašeći se odmazde u Kozaru se povuklo oko 80 hiljada lokalnog stanovništva.

U noći 3. na 4. juli partizanske jedinice su na proplanku Patrija probile obruč kojim je Kozara bila opasana, ali je nažalost iz njega izišao mali broj boraca i civilnog stanovništva.

Nakon zavšetka ofanzive, uslijedilo je “čišćenje” Kozare i Prosare i prema prikupljenim podacima, 68 hiljada žitelja Kozare i Potkozarja upućeno je u ustaške i nacističke logore od kojih mnogi nisu dočekali završetak Drugog svjetskog rata, među kojima i oko 12 hiljada djece.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.