Kompozitor, gitarist, aranžer i dirigent Đelo Jusić decenijama se ubraja među najznačajnije ličnosti muzičke i umjetničke scene na ovim prostorima. Za poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu najznačajniji je njegov uradak oratorij "Srebrenički inferno", djelo koje prikazuje stradanja žrtava genocida.

Daroviti kompozitor i dirigent bh. porijekla Đelo Jusić uspio je tako prikazati sve patnje i stradanja žrtava genocida u Srebrenici.

Za sebe kaže da „vidi“ muziku, tako piše. Ona jednostavno dođe do njega. Piše bez klavira, bez pomagala. Sjedi za stolom, ima imaginaciju instrumenata. Tako je, kaže pisao i “Srebrenički inferno”, a „vidio“ i Bosnu.  

– Vidio sam sav taj jad i tugu, te majke. Dok sam pisao “Srebrenički inferno”, oplakao sam cijelu Srebrenicu. Morao sam se dobro koncentrirati, da bi to djelo uspjelo – naglasio je u razgovoru za Fenu. 

Podsjeća da su “Srebrenički inferno” s velikim uspjehom izvodili širom svijeta. Prisjeća se da su tako za nastupa u Turskoj posjetioci, u anketi tamošnjih medija, kazali da nisu razumjeli riječi, ali da je muzika sve rekla. 

– Ima li većeg komplimenta za kompozitora. Zato insistiram da se “Inferno” snimi autentično, kako treba, a Sarajevo ima odličnu filharmoniju i hor. Slike blijede, filmovi blijede, ali muzika je jezik koji putuje cijelim svijetom. Treba uraditi CD i prezentirati ga gostima koji dođu u Sarajevo – priča.   

Oratorij “Srebrenički inferno” prvi put je izveden 2003. godine, prilikom otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari spomen – obilježje i mezarje. Otad se izvodi svake godine, na dan genocida i u vrijeme ukopa posmrtnih ostataka identificiranih srebreničkih žrtava. Tekst je napisao pjesnik Džemaludin Latić. 

Jusić se prisjeća da je muziku za “Srebrenički inferno” napisao na ubjeđivanje prijatelja Sarajlija, koji su mu kazali „u tebi je bosanska krv, ti to jedini možeš napisati“. I uistinu, kaže, probudio se u njemu njegov babo koji je iz Prozora i majka koja je iz Blagaja. 

Da „vidi“ muziku naučio je i prijatelja slikara Mersada Berbera. U početku on nije vjerovao da je to moguće, ali je, kaže, osjetio isto kad mu je nabavio demo snimak “Srebrenički inferno”.    

– Slušao je tu muziku i rekao mi: Vidio sam i ja “Srebrenički inferno”. Onda je posvetio mnogo slika Srebrenici, na svoj fenomenalan način. On je vidio ono što sam i ja vidio, skupa smo gledali – ističe Jusić.    

Đelo Jusić član je Kluba prijatelja Mersada Berbera, koji okuplja intelektualce raznih profila. Okupili su se početkom mjeseca u Sarajevu, na simpoziju, da bi podsjetiti javnost na tog velikana likovne umjetnosti, njegov život i djelo. Poznavaoci njegovog djela upriličili su uvodna izlaganja, a Berberovi prijatelji s kojima se družio u Sarajevu, Zagrebu i Dubrovniku osvježili su sjećanja na te trenutke. 

Jusić kaže da BiH mnogo voli i često dolazi, a dokaz za to je što dolazi i sad kad su temperature zraka visoke i kad je „kazna napuštati Dubrovnik“.     

Đelo Jusić (1939.) komponiranjem se bavi od 1960. godine, kad je i osnovan vokalno-instrumentalni ansambl ‘Dubrovački trubaduri’ s kojima je obišao svijet. Autor je i mnogih ljubavnih pjesama (Zagrljeni, Volim te budalo mala, U svakom slučaju te volim…), koje izvode popularni pjevači. Dodaje da je i sad previše angažiran.      

– Svi me ište, svi me traže. Čuvene su ljubavne pjesme koje sam napisao, ali ne mogu danas pisati takve vrste pjesama. Ja sam stariji čovjek, imam drugo stajalište – istaknuo je maestro Jusić.    

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.