Infrastruktrni projekti kandidovani na Samitu zemalja Zapadnog Balkana - dobili su finansijsku podršku Evrope. Ali ne i političku BiH. Na čekanju su. Vladajuće strukture od izbora do danas nemaju kilometra autoputa iza sebe. I to je na čekanju jer je na čekanju povećanje akciza.
100 infrastrukturnih projekata Vlade Federacije – samo lista želja. Ipak uvijek može gore.
Predizborna je godina.
Četiri godine zapadnobalkanskih samita, urodile su plodom u Trstu. Pola milijarde maraka evropski poklon za dijelove Koridora 5C i Luku Brčko.
No, od bespovratnog novca – bitnije je da li će Bosnu i Hercegovinu predstavljati državni ili entitetski ministar. Takvih problema zemlje regije nemaju – stoga i s lošijim projektima od naših trebaju samo čekati kraj septembra.
Ismir Jusko, ministar prometa i komunikacija BiH je kazao: “Ako do tada ne potpišemo, pola milijarde KM bit će presumjereno na druge države. To je luksuz koji BiH ne treba. Nadam se da ćemo potpisati ugovor o transportnoj zajednici i dobiti sredstva. Ultimatum je postavljen pismom komesara Hahna”.
Idemo izgraditi 100 kilometara autoputa – u novembru 2015. je kazao tadašnji direktora Autocesta, Jasmin Bučo.
Do danas, nismo izgradili – niti jedan. Razlog tome, preko noći postale su akcize. Ako ne bude novih nameta građanima koji će biti garancija stranim kreditorima – nema ni autoputa. Jer preduzeća su u međuvremenu postala kreditno nesposobna.
Idemo izgraditi najveću poslijeratnu investiciju vrijednu dvije milijarde – Termoelektranu Blok 7 – kazali su vladajući. Negdje je zapelo. Dok su još pristajali sjesti za isti sto – lideri su predstavili da su u saradnji s federalnim premijerom Novalićem sačinili listu 100 infrastrukturnih projekata.
Obećali realizaciju trećine tokom mandata – termoelektrane, hidroelektrane, putevi – 25 milijardi vrijedni projekti. Lista je u praksi – ostala i postala samo lista. Ako se izuzme neuspjeli pokušaj radova na Hidroelektrani Vranduk. Koji bi nakon raskida ugovora s izvođačem radova – državi mogao donijeti enormnu štetu.
Na papir infrastrukturnih postignuća – vlasti, bar federalne – mogu upisati tunel Karaula. Jedno od rijetkih mjesta gdje su Izetbegović i Radončić mislili da su partneri.
Danas to partnerstvo izgleda ovako:
SBB: “Svakako ćemo glasati za smjenu nesposobnog Zvizdića. On je, zajedno sa svojim stranačkim šefom praktično pokazao da se iza velike priče o evropskom putu BiH krije želja za golom familijarnom vlašću i njenim nastavkom i nakon 27 godina feudalnog trajanja.”
SDA: “Ako je Radončić napustio principe koalicije i ako će glasati protiv Vijeća ministara BiH onda treba da napusti više od 1.000 pozicija koje je dobio kao član koalicije.”
Kada jedan partner drugom prijeti smjenom – a drugi partner broji prvom koliko je javnih pozicija zaplijenio – građani zaborave šta su im i jedan i drugi ne baš tako davno, obećali.
Ana Lučić, koordinator za medije Centra civilnih inicijativa je ocijenila: “Nakon određenog perioda mi dolazimo u situaciju umjesto da se poboljšalo stanje u određenoj oblasti da političke partije koje su bile koalicioni partneri pred izbore počnu da optužuju jedni druge skrećući pažnju javnosti sa odgovornih na potencijalne krivce, a ustvari upravo su najodgovorniji i najzaslužniji za trenutnu situaciju oni koji su bili u vlasti.”
SDA gotovo da i nema partnera. SBB je sve više uz opoziciju. HDZ umjesto formalnih partnera, bira SNSD. SNSD bira da ne dolazi na sjednice. Savezu za promjene ne ide najbolje ni u državi. Opozicija bez odgovora i odgovornosti. I svi trenutno imaju istu brigu – ko će 2018. osvojiti više glasova?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
