Danas se mnogo govori o intergraciji u društvo osoba sa nekom vrstom invaliditeta. No, deda Miladin sa obronaka Manjače, primjer je kako se sa urođenim oštećenjem sluha, može živjeti život punim plućima.

Po hirnom i laganom koraku niko ne bi pomislio da deda Miladin ima 86 godina. Rođen je za vrijeme kraljevine Jugoslavije, 1931. godine. Najviše se sjeća Drugog svjetskog rata, ali i mukotrpnog obrađivanja zemlje.

Uz 100% gluvoću navikao je da živi, ali i radi. U devetoj deceniji života obrađuje drvo i metal.

“Ovako se zabavljam da ne poludim, star sam“, kaže Miladin Gajić.

Ponosno ističe da ima petoro djece, koja ga obilaze i pomažu. Radi jer ga to čini srećnim. Komšije i rođaci se šale da deda jedan dan čekićem tuče, a onda šest dana jauče.

“Mi smo njemu marketing, prodajemo u Banjaluku, nešto u Crnu Goru, gastarbajterima Njemačka, Švajcarska, Zagreb, kada dođu naši ljudi“, govori Aco Gajić.

Veseli deda nema nikakvu pomoć od države. Svojim rukama i danas zarađuje koru hljeba, ali marka se kod njega kaže ne zagrije.

“Ne znam ni kakva je čija marka. Ne znam je li zelena, plava ili crna…“, govori Miladin.

Ne zna za novac, ali živi u ljubavi i poštovanju s komšijama, djecom i unucima. Bešiku koju je napravio od drveta koristilo je nekoliko generacija. Ipak, malo ga rastužuje činjenica da niko od potomaka neće da nastavi zanat.

Pogledajte razgovor sa Miladinom Gajićem:

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.