Zečević za N1: Ljudi sa Balkana nisu prijetnja za Evropu

[caption id="attachment_64817" align="alignnone" width="750"]

"Municija malog kalibra za pješadijsko oružje se proizvodila u Igmanu, artiljerijska raketna municija se proizvodila u "Pretisu" u Vogošći. Topovi, haubice i VBR-ovi su se proizvodili u Novom Travniku", naveo je preofesor i istakao da je "Jugoslavija bila vrlo razvijena u vojnoj industriji".

Zečević je dodao da se većina oružja plasirala u inostranstvo, dok se 40 posto koristilo u domaćoj vojnoj industriji.

"Fabrika Igman je mogla da proizvede između 250-300 miliona komada municije godišnje. Možete zamisliti koliko to iznosi u 10 godina. Govorimo o milijardama. Većina te municije je plasirana prema Iraku i Južnoj Americi", rekao je gost Novog dana i napomenuo da je ta proizvodnja danas mnogo manja.

Zečević je također napomenuo da se proizvodnja oružja i minicije "strogo kontrolira" i da se ništa ne može izvesti iz zemlje bez međunarodne dozvole.

"Kontrola je bila slabija za vrijeme rata na našim prostorima 1992-95 kada su se vojnici u sastavu UNPROFOR-a smijenjivali svakih šest mjeseci. Međunaroden snage su u jednom trenutku imale više od milion vojnika u svome sastavu koji su dolazili iz različitih zemalja pa je i njihova kontrola bila teža. To što je nađena municija nakon napada u Parizu, koja je proizvedena u Konjicu, ne znači da smo mi, ljudi sa Balkana, usmjereni na narušavanje sigurnosti i bezbjednosti u Evropi", istakao je.

Gost Novog dana je rekao da je bivša Jugoslavija bila specifična jer je proizvodila municiju kalibra koja je odgovarala standardima NATO-a, ali i Varšavskog pakta.

"Bili smo spremni da se prilagodimo različitim scenarijima", našalio se profesor.