Simbolično je širom BiH obilježen dan nestalih puštanjem crnih balona u zrak sa natpisom "Gdje je". U BiH se još uvijek traga za blizu 7000 osoba a proces pronalaska posljednjih godina teče sve sporije.
U Prijedoru je simbolično pušteno 620 crnih balona sa imenima prijedorskih civila za kojima se još traga. Dževida Trnjanin iz Kozarca još uvijek traži svoje roditelje Dževada i Hajriju Alić. Kaže kako nema nikakvih informacija gdje bi mogli biti zakopani.
“Vrijeme bi bilo ipak da se pronađu, da se zna gdje su. Stvarno nemam nikakvih tragova, teško mi je o tome pričati ali se još uvijek nadam“, rekla je Dževida Trnjanin.
Posljednjih godina proces traženja i pronalaska masovnih grobnica u BiH traje veoma sporo. Sve je teže doći do informacija o mjestima gdje bi mogli biti posmrtni ostaci. Iz Instituta za nestale BiH su istakli kako je u pitanju nečista savjest nalogodavaca, izvršilaca, svjedoka zločina, kao i obavještajca, policajaca, oficira, koji nisu involvirani u zločine.
“Dokumente o zločinima, obavještenja, obavještajnih organa, skrivaju u svojim ladicama. Od njih ćete vrlo često čuti da nisu zadovoljni radom Instituta itd, a istovremeno za stolom za kojim sjede i daju vama takvu izjavu u ladicama tog stola nalaze se dokumenti koji nas odnosno porodice mogu direktno odvesti na lokacije masovnih grobnica“, kazao je Amor Mašović.
U mrtvačnicama širom BiH se nalazi 2000 neidentificiranih žrtava jer je sve manji i broj srodnika na osnovu čije krvi bi se identifikovali. Jedan od problema sa kojima se Institut susreće prema riječima Mašovića je i taj da u upravljačkim strukturama instituta sjede ljudi koji se još nisu oslobodili rata.
“Tu svoju frustraciju, taj svoj rat, uspjeli su djelimično prenijeti na zaposlenike Instituta koji, neki od njih na sreću mali broj, je prestao biti odan procesu, prestao biti odan žrtvama, počeo je dijeliti žrtve na Srbe, Bošnjake, Hrvate“, naveo je Amor Mašović.
Problem predstavlja i to što veliki broj svjedoka zločina nije više živ ili je u nekoj drugoj državi. BiH ima potpisane sporazume sa Srbijom i Hrvatskom kojim se pospješuje proces traganja za nestalim. Međutim, kako je istakla ministrica za ljudska prava i izbjeglice Semiha Borovac, još nema mogućnosti i načina da se utiče na one koji znaju gdje su masovne grobnice da to i otkriju.
“Zato pozivam sve one koji imaju bilo kakve informacije o mjestima stradanja, o nestalim osobama u BiH da to prijave i time daju svoj lični doprinos najhumanijoj poslijeratnoj misiji u regionu a to je vraćanje hiljada imena žrtava zločina u BiH i njihov dostojanstven ukop“, naglasila je Semiha Borovac.
Iako je proces traženja nestalih od brojnih svjetskih institucija ocijenjen kao izizetno dobar u odnosu na druge zemlje, on nikada neće biti dovoljno brz za porodice nestalih.
“Ne smijemo zaboraviti da porodice 12000 nestalih i dalje traže nestale članove svojih porodica. Ne možemo očekivati da se društvo vrati u normalno stanje kada je i dalje toliko nestalih“, istakao je Matthew Holliday, rukovodilac ICMP-ovog programa za zapadni Balkan.
Prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), u ratovima na području bivše Jugoslavije nestalo je oko 40.000 osoba od čega je najveći broj, oko 30.000, nestalo u BiH. Porodice nestalih i danas se pitaju gdje su.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
