U prvom izdanju Pressinga u novoj sezoni - ekskluzivno su gostovali glumci čuvene Audicije, koja se nakon dvije i pol decenije vraća u novi život.

  Na Otvorenoj sceni Obala prije 33 godine počela je priča Audicije koju je pogledalo više od dva i pol miliona ljudi u bivšoj Jugoslaviji.

Likovi Mima Šiš, Bogoljub Šaulić iz Bosanskog Grahova, Marko Kjajević, Čabaravdić i Davor Stevanović za N1 su stali na scenu Obala ekskluzivno pred kamerama N1.

Gosti najnovijeg izdanja Pressinga bili su glumci Jasmin Geljo, Emir Hadžihafizbegović, Saša Petrović, Senad Bašić i Željko Ninčić. Zbog obaveza, na mjestu gdje je sve počelo nisu bili Mladen Nelević i Admir Glamočak. 

Zašto su se okupili nakon ovoliko godina, i ko je najviše zaslužan?

“Menadžer Adnan Mundžić je prije gotovo godinu dana krenuo u razgovore sa svima nama pojedinačno, i izgledalo je nemoguće da okupi ovu ekipu. Adnan je došao iz Australije i ima drugi način rada koji je poprimio tamo. Njegova upornost godinu dana da pristanemo na to je slamala jednog po jednog, i mi smo tu slomljeni, okupljeni. On je najzaslužniji za sve”, kazao je Senad Bašić.

A koji je to motiv? Novac ili? Urednik i voditelj specijalnog izdanja Pressinga, Amir Zukić uporedio ih je sa penzionisanim fudbalerima, koji su se okupili ponovo da odigraju utakmicu Lige prvaka.

Evo i odgovora.

“Mi smo probali prije šest-sedam godina da vidimo da li to sve funkcionira. Sve je počelo u ovoj prostoriji, mi smo akcionari scene Obala. Ovo mjesto smo mi pravili igrajući Audiciju, a nismo naplaćivali honorare. Sve ovo ovdje je kupljeno parama Audicije. U ovaj prostor sjedne i predstavu gleda 250 ljudi. Sjedili su po podovima, a mi smo imali tri igrajuća kvadrata za predstavu”, počeo je Hadžihafizbegović.

“A zašto, zato što se volimo, poštujemo, što bez obzira na godine koje su iza nas, koje su uglavnom skakavci pojeli, znali smo gdje smo i šta radimo. Kada smo pravili 25 godina Audicije, podatak 20.000 ljudi je kliknulo na web Akademije da gleda. Mogli smo Zetru napraviti. Odigrali smo dvije predstave za 400 ljudi, novac smo dali u humanitarne svrhe. Nekako, hoćemo da nam bude lijepo. Podaci koji govore o prodaji karata su zapravo fascinantni”, dodao je Hadžihafizbegović.

Audicija početkom oktobra 2017. godine ponovo će na “daske koje život znače”, nakon čega slijedi regionalna, ali i svjetska turneja humorističnog komada koji je igran više od 3.000 puta.

Šta se desilo sa likovima Audicije

Željko Ninčić je kazao da je nastavio put sa novom Audicijom, pa mu sve ovo nije novo. Izjavio je da je vjerovao da se stara postava može ponovo okupiti.

“Danas smo se našli ovdje, poslije svih dešavanja i vremena smo se skupili u istom duhu. To je veće od svih drugih stvari. Sačuvao se odnos, i možemo ići širom ex-Yu”.

“Ja ću igrati Davora Stevanovića, i svi likovi će doživjeti promjene onoliko koliko novo vrijeme zaslužuje. Nećemo spominjati ono što je bilo aktuelno prije 30 godina. To bi bio apsurd”.

Lik Saše Petrovića – Čabaravdić također će ponovo na scenu. 

“Nismo okačili kopačke u općem smislu. Moram priznati da imam tremu. Dosta godina sam udaljen od svog lika, i koliko god pravili imitacije, svaka imitacija i uloga u životu ne može biti nevezana sa vama lično. Uvijek ste to vi u određenim okolnostima. Čabaravdić. Probat ću ga izimitirati, da ponovo zajedno radimo”.

Senad Bašić koji tumači Marka Kjajevića kaže da neće biti novih likova, jer publika nije kupila kartu da gleda nove likove.

“Kad se govori o likovima, zaista treba prije svega reći – Čarli Čaplin. On ima 10-15 filmova, i on je jedan te isti lik. Mi smo pronašli dobre likove i njih stavljamo u ovo vrijeme, koje sada živimo. Sigurno je da će doći do velikih izmjena na ono što će ti likovi sada da govore, i da rade, s obzirom na vrijeme. Likovi su stariji, i to će koristiti, što smo stariji – to smo smješniji 100 posto”.

Ocijenio je da glumac nikada ne stavlja kopačke o klin, a najbolji primjer po njemu je Pero Kvrgić koji još igra.

Jasmin Geljo kaže da je za razliku od originalne Audicije promijenio kilažu.

“Razmišljao sam da promijenim pol. Pošto živim u Kanadi, pa da malo napućim usta. To mi nije najbolje prošlo, pa je otišlo u stomak. Imao sam probleme da nađem kostime. Nekoliko je štikli popucalo ispod mene”, kazao je Geljo – Mima Šiš.

Hadžihafizbegović je u dijelu svoje uloge imao i političku predstavu, da li će toga biti u novom liku – 25 godina poslije?

“Govorio sam o tome da jedan od fenomena Audicije je da smo mi prvi kroz posao koji se zove gluma demistificirali ambijent u kojem živimo. Sa ove distance, to se doima – tako bizarnim i trivijalnim. Kada bi se vratili, svi mi smo imali dijelove koji su komentirali društveni kontekst. Niko nije imao nikakav problem, nismo cenzurisani jer kontekst tih likova je bio bezazlen i prostodušan, tačan”, izjavio je Hadžihafizbegović uz obećanje:

“Biti će toga i sad, ali ne možemo sve otkrivati”.

“Bila je to jedna skromna ekipa. Nosila je jednu energiju što je publika prepoznala. Primljeni su svugdje dobro, a političke konotacije? Takve poruke ne mogu danas biti toliko jake kao onda”, nadovezao se Ninčić.

“Moraš biti grublji danas. Mi smo imali mjeru, ali imamo namjeru da predstava odiše dobrom energijom, bez krajnjih ciljeva ili ružnih poruka”.

Petrović je dodao da je jedna od tajni uspjeha to što su uspjeli nasmijati ljude svih generacija.

“Pade mi na pamet prosjek godina naše publike. Dolazi dječurlija od pet godina, a dovode ih bake i djedovi. Nismo ispitivali profil publike, znali smo da će biti profesori i studenti. Ali ta predstava je vezala puno raznornodnih generacije, koje se ovako ne razumiju. Ali svako nađe nešto što je smiješno. Niko nije išao da napravi tajni recept od nas. To se dogodilo. Ako ostanemo na tom tragu da djecu to zanima kao i odrasle, još uvijek smo zadržali prvi taj impuls”.

Hadžihafizbegović je dodao da neko drugi, prije 33 godine ne bi mogao iznijeti Audiciju sa uspjehom koji je napravila originalna garnitura.

“Bitno je, razlog uspjeha leži u tome da su to radili ljudi koji su se znali baviti svojim poslom što su pokazali i nakon Audicije. Nisam siguran da bi ta predstava imala takav uspjeh da ju je radila druga ekipa. Ova Audicija, koju ćemo igrati 5. oktobra je ona Audicija koja je napravila zemljotres. Mi smo krenuli sa 100 kvadrata, i došli smo do dovorana sa 7.000”, ispričao je Emir Hadžihafizbegović.

“Da nam je neko rekao da ispitna predastava može da funkcionira u dvorani pred 7.000 ljudi mi bi rekli da je neko lud. Međutim, ovo o čemu smo govorili, taj kontekst predstave – to je bilo nešto novo. Mi smo na neki način bili preteča New Primitivizma. Iz Audicije je nastalo”, pojasnio je Hadžihafizbegović.

Mnogi će reći da Bosanci znaju tajni recept humora, mnogi Audiciju miješaju sa Nadrealistima. Mnogi će reći da živimo skečeve Nadrealista. Audicija se vraća u sve sale, i krajeve bivše Republike. Da li će publika razumjeti isto/bolje Audiciju. Kakve su danas reakcije na najavu povratka?

Hadžihafizbegović: “Apsolutna podrška.”
Bašić uz smijeh odgovara: “Sarajevo.”

Bašić dodaje da su bili ogromni pritisci da se se Akademija scenskih umjetnosti ne osnuje, a tri godine nakon toga izlazi Audicija, i nešto mnogo značajnije: 

“Izašli smo hrabro, sa nečim što je bosanski identitet i bosanski jezik. Tada je bilo nezamislivo sa scene reći ‘bolan’ ili ‘ba’. Beograd je uveliko govorio ‘bre’, ili ne znam Zagreb, ne znam šta govori, ‘kaj’. ‘Ba ili bolan’ je bila oznaka za nekog seljaka. Mi smo na određen način imati hrabrost da progovorimo jezikom koji se govori u Sarajevu, BiH. I to vrlo često uličnim jezikom, koji je bio deklarisan kao lokalni, nešto niže, primitivno, što ne pripada kulturi. Ne pripada srpsko-hrvatskom”, ispričao je Senad Bašić.

“Imali smo hrabrost da izađemo i kažemo da postoji identitet ove sredine, ne samo mi. Rock'n'roll, likovno, ono što se pritiskalo da ne postoji i da ga nema, isplivalo je na način da je bilo opšte-prihvaćeno. Bilo je novo i zagušeni. Mi smo bili zagušeni od kulturne elite ovog grada i BiH. Govorili su nam svašta, da ne znamo da govorimo, da ričemo, da govorimo nekakav jezik koji je majmunski…”.

On je dodao da su neki krugovi smatrali da Sarajevo i njegov identitet nije smjelo da postoji, Audicija se borila protiv tog mišljenja.

“Suočili smo se sa kulturnim establišmentom cijele Jugoslavije i napravili nešto što je ostavilo traga kao jedan od najvećih spektakluka koji se desio u pozorištu“, utvrdio je Senad Bašić.

“Treba pročitati knjigu ‘elita gora od rulje’ pa će ovo Senadovo uobličiti. Bit će jasnije. Mi smo se nesvjesno sudarili sa elitom koja je pripremala rat. Nesvjesno. U jednom trenutku Sarajevo je postalo trn u oku razno-raznim ksenofobičnim i atavističkim politikama. Ovdje se uspostavila najbolja rock'n'roll škola, odavdje su dolazili najbolji filmovi, Mersad Berber, Safet Zec, erupcija talenta, i neko je rekao ‘hajmo mi to malo razrijediti‘, dodao je Hadžihafizbegović.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.