Senad Bašić u Pressingu je kazao da su bili ogromni pritisci da se se Akademija scenskih umjetnosti ne osnuje, a tri godine nakon toga izlazi Audicija, i nešto mnogo značajnije u svemu tome.
“Izašli smo hrabro, sa nečim što je bosanski identitet i bosanski jezik. Tada je bilo nezamislivo sa scene reći ‘bolan’ ili ‘ba’. Beograd je uveliko govorio ‘bre’, ili ne znam Zagreb, ne znam šta govori, ‘kaj’. ‘Ba ili bolan’ je bila oznaka za nekog seljaka. Mi smo na određen način imati hrabrost da progovorimo jezikom koji se govori u Sarajevu, BiH. I to vrlo često uličnim jezikom, koji je bio deklarisan kao lokalni, nešto niže, primitivno, što ne pripada kulturi. Ne pripada srpsko-hrvatskom”, ispričao je Senad Bašić.
“Imali smo hrabrost da izađemo i kažemo da postoji identitet ove sredine, ne samo mi. Rock'n'roll, likovno, ono što se pritiskalo da ne postoji i da ga nema, isplivalo je na način da je bilo opšte-prihvaćeno. Bilo je novo i zagušeni. Mi smo bili zagušeni od kulturne elite ovog grada i BiH. Govorili su nam svašta, da ne znamo da govorimo, da ričemo, da govorimo nekakav jezik koji je majmunski…”.
On je dodao da su neki krugovi smatrali da Sarajevo i njegov identitet nije smjelo da postoji, Audicija se borila protiv tog mišljenja.
“Suočili smo se sa kulturnim establišmentom cijele Jugoslavije i napravili nešto što je ostavilo traga kao jedan od najvećih spektakluka koji se desio u pozorištu”, utvrdio je Senad Bašić.
“Treba pročitati knjigu ‘elita gora od rulje’ pa će ovo Senadovo uobličiti. Bit će jasnije. Mi smo se nesvjesno sudarili sa elitom koja je pripremala rat. Nesvjesno. U jednom trenutku Sarajevo je postalo trn u oku razno-raznim ksenofobičnim i atavističkim politikama. Ovdje se uspostavila najbolja rock'n'roll škola, odavdje su dolazili najbolji filmovi, Mersad Berber, Safet Zec, erupcija talenta, i neko je rekao ‘hajmo mi to malo razrijediti'”, dodao je Hadžihafizbegović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
