Učenici Srbi, učiteljica Bošnjakinja, hrvatski nastavni plan i program – ovo je kratak opis petogodišnje osnovne škole u Ravnom kod Kupresa. Navedena kobinacija ne smeta učenicima, njihovim roditeljima, niti učiteljici koja do posla svaki dan putuje 20 kilometara.
Dva učenika i dva razreda su u jednoj klupi – Jovana je peti, Nenad četvrti. Kod učiteljice Fikrete jednako koriste ćirilicu i latnicu.
“Igramo se sa loptom, dobacivke, tenisa i tako”, govori nam učenica Jovana Mračajac.
Područnu školu u Ravnom osamdesetih godina je pohađalo oko 300 učenika. Tokom rata nije radila, a od 2013. kada je ponovo otvorena broj učenika je sa šest pao na dva. Zbog udaljenosti od Kupresa ili Tomislavgrada više od 20 kilometara, makadamskog, zimi često zavejanog puta, porodice se sele kada im djeca počnu pohađati više razrede osnovne škole.
“Imam jednog rođaka on je u Šipovu u školi. Dođe samo za vikend pa se sa njim igram“, kaže nam učenik Nenad Dragoljević.
Nenadov brat je nastavio školovanje kod bake i djeda u Novom Sadu. Gdje će on pohađati srednju školu roditelji još nisu odlučili, kao ni da li će se i oni seliti.
“Nenad ima bronhitis i moramo često ići doktoru pa nam je to problem. Nabavili smo inhalator pa ga inhaliramo kući ali je to problem. I kad odemo u prodavnicu moramo uzeti namirnica za mjesec dana“, ispričala nam je Milka Dragoljević, Nenadova majka.
Ovdje je bilo preko 300 domaćinstava. Devedesetih je to bila linija razgraničenja zbog čega su izbjegli. 2000. godine obnovilo se oko 50 kuća i mnogi su se vratili ognjištu. Međutim, selo nije zaživjelo zbog čega se ponovo sele.
“Došli smo obnovili kuću, bili smo tu 10 godina i nismo mogli više. Otišli smo kod djece u Novi Sad. Godine su kada moramo doktoru, a nema nas ko odvesti. Otišli smo da budemo sa svojom djecom“, ističe Savica Dragoljević.
Od stočarstva i plodne zemlje, ovi koji su ostali, kažu može se lijepo živjeti. No, bez ambulante, apoteke, devetogodišnje škole, prodavnice ne mogu.
“Sad trenutno imamo samo četiri familije komšija u ovom zaseoku Mušić. Prije nas je bilo 30 domaćinstava“, kaže nam Milan Dragoljević.
Nekadašnji stanovnici ovog sela danas su u Šipovu, Banjaluci, Novom Sadu, Beču…
U Ravnom je danas više porušenih nego obnovljenih objekata. Ova mjesna zajednica sa svojih pet zaselaka imala je tri škole a sada ima dva učenika. Mještani, ovi koji su ostali, kažu da umjesto dječije graje danas sa okolnih brda čuju zavijanje vukova.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
