"Umro je vršeći svoju ljudsku dušnost", napisao je Rade Aleksić u čitulji svom sinu koji je preminuo 27. januara usljed povreda zadobijenih dok je branio sugrađanina Alena Glavovića kojeg su tukli pripadnici vojske RS 21. januara 1993. godine.

Jedna ulica u Sarajevu je petnaest godina nakon smrti Srđana Aleksića nazvana “Ulica Srđana Aleksića”. U obrazloženju je navedeno: “Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost, a bez nje naš život ne bi imao smisla”.

Prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu u Srbiji, nazvan je po Srđanu Aleksiću i tu je postavljena spomen-ploča, kao i u Pančevu.

U Novom danu iz Trebinja se javljala reporterka N1 televizije Senada Malanović koja je bila u društvu Srđanovog oca.

Na pitanje kako se danas osjeća, Rade Aleksić je rekao: “Prolaze godine, Srđan nije heroj u smislu herojstva i nekog junaštva, on je samo momak, čovjek koji je svojim djelom, nadam se, ušao u ljude sa namjerom da im bude u teškim trenucima oslonac i razum da treba savladati sve, a ne nasiljem već ljubavlju”.

Za one koji možda ne znaju šta se desilo na današnji dan u Trebinju, otac Srđana Aleksića je kazao: “93. godine na današnji dan dogodio se nemio događaj kada je trebalo da strada jedan mladi čovjek, musliman, samo zato što je musliman. Srđan se zadesio blizu, a poznavao je tog momka. Pomogao mu je da se otme jer je bio položen na pod nakon čega je u strahu pobjegao. Četiri jaka momka su tu bila, savladali su Srđana, pao je u nesvijest i izdahnuo je na današnji dan”.

Srđan Aleksić je tada spasio Alena Glavovića. Na pitanje da li su u kontaktu, Aleksić je rekao: “Svakodnevno smo u kontaktu. On je vrlo pažljiv i njegova žena također. Imaju dvoje djece, što je meni jako drago. Kada ih vidim, osjećam se kao da Srđan ima djecu, jer ipak je to neka Srđanova zasluga što oni postoje”.

Rade Aleksić je prokomentarisao i film koji je napravljen o Srđanu. “Mislim da je film zaslužio nagrade koje je dobio, prepoznato je nešto što je čovječno. Ja sam film doživio intenzivno u Beogradu na premijeri. Kada je reditelj najavio da je tu Srđanov otac, prolomio se aplauz, a isto se dogodilo i u Sarajevu. Kad su svi ljudi ustali i kad su potekle suze svakom gledaocu, ja sam tada doživio svoga Srđana kao čovjeka koji je sjedio sa svim tim ljudima tog momenta i da je ostao u njihovom sjećanju za trajno”, izjavio je Rade Aleksić.