Bol je subjektivni, neugodni, individualni osjećaj koji se može javiti kao posljedica fizičkog oštećenja tkiva. Bol je i zaštitni mehanizam čija je funkcija da organizam postane svjestan opasnosti i reaguje kako bi uklonio bolni nadražaj.

Ukoliko se bolni nadražaj ne može ukoniti, onda se javlja hronični bol koji nema više zaštitnu funkciju već dodatno opterećuje oboljelog. Terapija boli je bila regionalna tema Novog dana, a gošća je bila direktorica Neuropsihijatrijskih disciplina KCUS prof. dr Azra Alajbegović.

Prof. dr. Azra Alajbegović je govorila o Udruženju za terapiju bola. “Prije svega je to strukovno nevladino udruženje koje je okupilo profesionalce koji se bave bolom. Sve grane u medicini se bave bolom na određen način. Djeluje čitav niz godina u BiH. Najstarije je strukovno udruženje i nosilac je niza projekata koji imaju zadatak da je bol subjektivni doživljaj patnje pacijenta i da to nikada ne smiju zaboraviti, kao i da je osim liječenja, zadatak zdravstvenog profesionalca da smanji subjektivnu bol pacijenta”, kazala je prof. dr. Alajbegović.

Na pitanje kako pacijenti, kada ih nešto boli, često od ljekara dobiju odgovor da ‘mora da boli’, i da li je to zaista tako, prof. dr. Alajbegović je kazala: “Ja mislim da mora da boli onoliko koliko treba tom ljekaru da skrene pažnju da pacijent ima problem. Mislim da pacijent ne treba da pati. Postoji različit prag tolerancije na bol, jer postoje određene ličnosti koje imaju viši prag na bolne podražaje. Ja lično mislim da se zdravstveni profesionalci nedovoljno uključuju u subjektivni osjećaj patnje i ne pokazuju dovoljno empatije. Smatram da bi jedan dobar menadžment bola, odnosno vodič, bio neophodan u dodiplomskom studiju medicine.  U EU postoje specijalisti za bol. Mi nemamo tu specijalizaciju, nismo osmislili menadžment bola, ali mislim da ćemo to u dogledno vrijeme napraviti. Mi u KCUS-u imamo ambulantu za bol za tzv. neuropatsku bol”.

Na pitanje zašto kod teških trauma čovjek ne osjeti bol, prof. dr. Alajbegović je rekla: “Sve zavisi od toga šta ste povrijedili, zavisi i od brzine kojim su receptori za bol podraženi i načina i mjesta oštećenja sa kojih je potrebno da se bol prenese. Kod trauma postoji tipični fenomen panične inhibicije ili je potrebno određeno vrijeme da povrijeđeno tkivo izbaci sve supstance i cjelukopnu materijal”.