Selo Đogazi udaljeno je od Srebrenice na istoku Bosne i Hercegovine osam kilometara. Mještane, i Bošnjake i Srbe, vezuje ista nevolja. Ni 15 godina nakon povratka u selo nije izgrađen put koji vodi do njihovih kuća.
Očajni su jer, kako kažu, stariji ne mogu otići ljekaru, a i djeca se na različite načine snalaze kako bi došla do škole. Godinama pokušavaju da se izbore za pristojan put i prilaz svojim domovima.
“Prvi sam se vratio u selo. Puta nismo imali, a i ono malo što je bilo, došli su sa bagerima i razrovali. Ne možeš proći ni sa frezom, a sa autom pogotovo. To je 800 metara puta koji treba nasuti, a Opština Srebrenica za to nema razumijevanja”, kazao je Mujo Buhić.
Zimi je najteže
Kad počnu da padaju kiše i kad dođe zima mještanima ovog sela je najteže. U selu ima i bolesnih ljudi kojima je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu. Komšije su na leđima nosile Dragoljuba Stankovića kada mu je pozlilo.
“Zar nije sramota da mene mlađi sin nosi, kao malo dijete, preko Pećišta. Ovaj put treba svima, a ne samo meni”, kazao je osamdesetogodišnji Dragoljub Stanković.
Zbog problematičnog puta, mnogi su odselili iz ovog mjesta. Prema riječima roditelja, djeca im rijetko dolaze iz daljine upravo zbog toga što je put više neprohodan nego što je uslovan i bezbjedan za one koji dolaze u selo Đogazi.
“Moja djeca ne dolaze, jer gdje da dođu? Kako autom da prođe sa malom djecom? Ova djeca koja idu u školu i rade, moraju da idu u jednoj opremi do asfalta, a onda da to skinu, stave u kese i obuju čisto, jer ne mogu u taksi sjesti blatnjavi”, kaže Amira Buhić.
Nezadovoljstvo je kulminiralo kada su, prema riječima stanovnika, nakon što su uložili vlastiti novac i trud kako bi sanirali put, izvođači radova, koje je poslala Opština, došli kamionima i bagerima i sve vratili u početno stanje, i gore od toga.
“Mi smo se dogovorili i kupili 20 kubika šljunka. Nasuli smo put, bilo je sve u redu. Automobili su mogli prolaziti. Čim su iz opštine čuli, došli su i sve zgrnuli. Kao da je inat u pitanju. Ne žive ovdje samo muslimani, ima i Srba, ima djece koja idu u školu, svaki treći dan moramo ići po namirnice, a put je neuslovan”, objasnila je Nezira Sulejmanović.
Prema riječima Buhića, mještani su željeli sami popraviti put, a onda su došli iz opštine i počeli raditi, a zatim ostavili sve nedovršeno. Zahtjeve za pomoć i izlazak na lice mjesta upućivali su bezbroj puta na opštinsku adresu.
Općina: U pitanju je nesporazum, put će biti dovršen
Iz opštine, pak, kažu, u pitanju je nesporazum.
“U decembru mjesecu su započeli radovi na sanaciji tog puta. Međutim, vremenske prilike i snijeg koji je pao nisu nam dozvolili da ih i završimo. Mještani misle da smo mi njima put doveli u neuslovno stanje, ali čim se poboljšaju vremenske prilike mi ćemo, kako je to i planirano, kamenim materijalom nasuti dionicu od 1.200 metara u selu Pećišta, MZ Potočari, kojem pripada i zaseok Đogazi”, rekao je Nermin Alivuković, šef stručne službe Opštine Srebrenica.
Mještani kažu da im čak ni u predizbornim kampanjama nisu obećavali bolji put, ali se nadaju da će Opština Srebrenica konačno razumjeti i riješiti njihov problem.
