Predsjednik VSTV BiH Milan Tegeltija reagovao je na otvoreno pismo sudije Vrhovnog suda RS-a Vojislava Dimitrijevića.

Podsjećamo, Dimitrijević se u otvorenom pismu kritički osvrnuo na zaključke koje je na posljednjoj sjednici usvojilo VSTV u vezi sa “ratnom prošlošću” sudija i tužioca.

Reakciju MIlana Tegeltije prenosimo u cijelosti:

“Poštovani Vojislave,

imam kolegijalnu i moralnu obavezu da ti odgovorim na tvoje otvoreno pismo. Prije svega, drago mi je da si se obratio meni lično, vrlo otvoreno iskazujući svoj stav te kritički se osvrćući na usvojene Zaključke povodom Informacije Centra za istraživanje rata i ratnih zločina i traženje nestalih lica koji su usvojeni na sjednici od 25. i 26. oktobra 2017. godine.

Kako sam u zadnjem saopćenju za javnost naglasio, čvrsto vjerujem u pravo na drugačije mišljenje i kritiku, koje je sastavni dio življenja u demokratskom društvu, te ću takvo pravo braniti u odnosu na svakog građanina, podrazumijevajući tu naravno i svakog sudiju i tužioca u BiH.

Zato, pozdravljam način na koji si mi se obratio jer je otvoren, neposredan i direktan, bez unošenja spekulacija i insinuacija, za razliku od pojedinaca, naših kolega koji to rade u zatvorenim krugovima te se služe podmetanjima, lažima, spekulacijama, posebno manipulišući sa predrasudama.

Kako već rekoh, poštujući tvoje pravo da drugačije razmišljaš od mene, osvrnuću se na neke od teza koje si istakao u svom pismu.

Prije svega, moram da ti se zahvalim jer si, bez obzira na kritike samih zaključaka, učinio meni kao predsjedniku VSTV-a i samom VSTV-u veliku uslugu. Naime, tvoja reakcija je vrlo jasno opovrgla ničim argumentovanu tezu, koja se od usvajanja zaključaka bespoštedno i zlonamjerno plasira u javnosti, a riječ je o tezi da su zaključci SELEKTIVNI te da pogađaju pripadnike samo jednog (bošnjačkog) naroda. Ti si svojim pismom dokazao da ih ne doživljavaš selektivnim nego kao zaključke koji su univerzalnog karaktera, kakvi i jesu, te da se jednako odnose na sve sudije i tužioce u BiH, kako Bošnjake, tako i Srbe, Hrvate i Ostale.

Tvoja reakcija je “izbila” argument svima koju su takvu tezu zastupali u javnosti.

No, sada ću da pređem na neke od ključnih navoda iz tvog pisma.

Kako si i sam istakao, ja sam bio sudija Vojnog suda u Banjoj Luci, i u poslijeratnom periodu tamo sam i započeo svoju sudijsku karijeru, znači u istom sudu u kojem si i ti bio sudija za vrijeme rata. Pored toga, mogao si da čuješ u mojim izjavama da sam javno rekao da sam kao vojnik Vojske RS-a učestvovao u ratu, te sam istakao da nemam ništa protiv toga da bilo ko preispita moju “ratnu prošlost”.

No, ključna stvar je sljedeća: činjenica da je bilo koji sadašnji sudija ili tužilac, bio sudija vojnog suda ili vojni tužilac za vrijeme rata ni na koji način, ni od jednog člana VSTV-a, nije problematizirana sama po sebi, niti je tretirana (ni u zaključcima ni tokom rasprava koje su im prethodile) kao diskvalifikatorna okolnost za takvog sudiju. Također, ni na koji način ta činjenica nije, sama po sebi, tretirana kao dio biografije sudije ili tužioca koja ga čini na bilo koji način nepodobnim za vršenje sudijske ili tužilačke dužnosti, niti je tretirana kao činjenica koje bi bilo ko trebao da se stidi. Naprotiv, ja sam ponosan što sam bio sudija Vojnog suda u Banjoj Luci.

Problematizirana su ponašanja u svojstvu sudije vojnog suda ili vojnog tužioca, oficira ili vojnika, ili bilo koja druga ponašanja sadašnjih sudija i tužilaca za vrijeme rata, koja bi takvu osobu mogla činiti očigledno nepodobnom za vršenje sudijske ili tužilačke dužnosti. Tu spadaju ne samo ponašanja koja bi se karakterisala kao ratni zločini, jer je tu stvar jasna. Naime, i sama optužnica za ratne zločine ili presuda, a što je u nadležnosti tužilaštava i sudova u BiH, izvjesno je, dovela bi do suspenzije, a u slučaju pravosnažne osuđujuće presude do razrješenja. Problematizovana su ponašanja koja su očigledno nespojiva sa sudijskom ili tužilačkom etikom i koja bi mogla prouzrokovati kako sumnje u lični i profesionalni integritet sudija i tužilaca tako i u integritet cijelog pravosudnog sistema.

Ne vidim ni jedan razuman razlog koji, bilo koji čestit, pošten i profesionalan sudija i tužilac, koji u svojoj ličnoj i profesionalnoj historiji nema takvih ponašanja, može da ima bilo šta protiv takvog preispitivanja.

Zbog toga ne mogu da razumijem tvoju konstataciju da su i samo raspravljanje i zaključci (prva četiri) o informaciji Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina i traženje nestalih lica, potpuno bespotrebni, naprotiv ja ih smatram nužnim, prije svega, za zaštitu ličnog i profesionalnog integriteta svih časnih i poštenih sudija i tužilaca, kao i integriteta pravosudnog sistema uopće.

U pogledu zaključka br. 5 za kojeg si iskazao najveće protivljenje, uz argumente koje ovom prilikom neću citirati, želim da istaknem da razumijem tvoju zabrinutost, jer se govori o NOVOM korektivnom mehanizmu, čiji se konačni sadržaj i forma još ne znaju, pa to budi tvoj strah da bi se on mogao koristiti kao mehanizam za, kako ti to kažeš, “uklanjanje nepodobnih sudija i tužilaca”.

Međutim, uvjeravam te da ni ja, ni bilo koji član VSTV-a, ni u primislima nije imao uvođenje bilo kakvog mehanizma koji ne bi imao garancije, u najmanju ruku, kao one koje ima disciplinski postupak, a što smo jasno istakli, pozivajući se u tački b) navedenog zaključka, na potrebu usaglašavanja takvog mehanizma sa svim pravnim standardima i zahtjevima Evropske konvencije. Složit ćeš se sa mnom, siguran sam, da govoriti o mehanizmu na bazi zahtjeva Evropske konvencije, po automatizmu, neminovno zahtijeva kontradiktorni postupak sa pravom na utvrđivanje činjenica pred nezavisnim tribunalom, pravom na učešće u postupku, pravom na odbranu i pravom na žalbu”, navodi se u odgovoru Milana Tegeltije.