Za Novi dan je govorio novinar i diplomata Zlatko Dizdarević o tome kako danas živi Damask i je li kraj rata u Siriji.

Dizdarević je bio urednik sarajevskog Oslobođenja i dugogodišnji dopisnik sa Bliskog istoka, glavni urednik sedmičnika Svijet i Nedjelja. Bio je ambasador BiH u Hrvatskoj, Jordanu, Iraku, Siriji i Libanu. Prije nekoliko dana vratio se iz Damaska, gdje je boravio dvije sedmice.

O zabludama i istinama o Damasku i Siriju je rekao kako ima mnogo ljudi koji se bave politikom i koji njemu zamjeraju zbog njegovog odnosa prema Siriji.

“Jedan aspekt te priče je strahovit medijski propagandistički pritisak o povodima i o onome što se danas dešava. Meni danas zamjeraju to kako mogu napisati da je Alepo oslobođen. I Damask je grad koji je rasturen, u kojem je maltene bilo kao u Sarajevu. Svakodnevna realnost danas koju vidite je da Damask živi punim životom. Danas se tamo čuju sporadične eksplozije, odnosno odjeci granata u predgrađima Damaska, ali to nama koji smo to preživjeli uzvuči ‘normalno’. Damask živi životom koji je vrlo sličan onom kako je bilo prije rata. Ja sada idem tamo bar dva puta godišnje, a prije sam išao svakih deset dana kad sam bio ambasador, tako da mogu da upoređujem mnogo toga“, istakao je.

“Ako tamo odete kao turista na dva tri, dana, bićete možda čak i šokirani svim onim što vidite – gužva, noćni klubovi koji su otvoreni sad ponovo skoro do zore, činjenicom da imatre dva Damaska; jedan koji je historijski i taj noviji u kojem je dominantna stara francuska arhitektura, šopinzi. Druga je priča ako upoređujete pogotovo s naše sarajevske i bosanske pozicije. S dosta tuge sam počeo da prepoznajem isti razvoj događaja kao kod nas, a to je da se ljudi po prvi put počinju prebrojavati, postavljaju pitanja ko je šta, da li je sunit, šiit ili kršćanin. Toga nije bilo prije rata. Sada postoji nova klasa skorojevića koji su se obogatili na ratu, imate lažne heroje, sve masovnije nabildane i ošišane muškarce u BMW džipovima. Jednostavno sam shvatio na brutalan način šta je koncept razaranja zemalja i država i društava isključivo onih koji imaju historiju. Nisu razoreni u arapskim proljećima ni Katar ni Kuvajt nego su to zemlje koje baštine staru kulturu i civilizaciju i koje su na tom tragu stvarajući srednju klasu zapravo udarili na ogromni biznis koji korporacije hoće“, kazao je za N1.

Sporazume kakvi se nude Siriji, Dizdarević je uporedio sa Dejtonskim kakav je ponuđen BiH za prekid rata.

“Prije nekoliko godine u Sarajevu u hotelu Europa je bila organizovana konferencija u kome su američke organizacije dovele sedam ili osam Sirijaca koji su prije 30 godina otišli u Pariz, London i identificirali su ih kao moguću ekipu koja može da zasjedne na vlast u Siriji i došli su u Sarajevo da im pokažu kako je Dejtonski sporazum podjela najbolje rješenje za njih. Ljudi tamo zaista ne znaju kako će izgledati sloboda. Ono što se shvati vrlo precizno je to da se velikim operacijama rasturanja takvih država zapravo ide na rasturanje društva a ne države i proces podjela je postao nevjerovatno vidljiv u Siriji“, naveo je.

O mogućim scenarijima u Siriji je komentarisao: “Prvi scenario je onaj koji se čini je da pobjeđuje koalicija sirijske vojske, oni zauzimaju jedno po jedno mjestu, a ostao je taj Idlib i na temelju te pobjede organizovaće se država. Drugi scenarij navodi dogovor između Amerikanaca i Ruse oko priznanja Palestine, mada u krnjem obimu, bez granice vlastite i vojske na svojim granicama. U taj scenarij ne vjerujem zbog trećeg scenarija koji uključuje ostavku premijera u Libiji jer sve skupa mi se čini da liči na ozbiljnu provokaciju, na intervenciju Izraela i u ovom času ne vidim dovoljno argumenata protiv ovog posljednjeg scenarija. ISIL je potrošen, on odigrava ono zbog čega je bio i formiran, to je ishisterisati ukupnu svjetsku populaciju“.

U programu televizije N1, Dizdarević je ispričao i jednu situaciju koju je doživio prilikom boravka u Damasku.

“Našao sam se u jednom gradu, udaljenom 50-ak kilometara od Damaska, koji je bio oslobođen od ISIL-a gdje su me doveli pod vojnom pratnjom tamo da bi nam pokazali hangare naslaganog oružja, municije, raznih kalibara, tri tenka, sistema za komunikaciju, dronova… i sve je nosilo oznaku NATO-a i oznake zemalja iz NATO-a. Nisam bio iznenađen, jer svako ko se bavi vanjskom politikom zna ko je naoružavao ISIL, Al-Nusra front. Jedan američki časopis je pisao kako je ISIL potreban tzv. slobodnoj sirijskoj armiji jer donose sa sobom disciplinu i brutalnost. Bila je organizovana i konferencija za štampu koju niko nije prenosio. Neću da kažem da je sirijski režim bio demokratski, ali išao je prema nečemu što je druga priča u odnosu na prošlost i nosio je izuzetne socijalne komponetne koji se danas zaboravljaju. Oni nisu imali nijedan dolar duga ni u Svjetskoj banci ni MMF-u ali se to nigdje ne spominje“, naglasio je za N1.