Slobodan Đurić iz Ljubinja jedan je od rijetkih preostalih opančara u regiji. Opanci, koje izrađuje jednu deceniju, obišli su mnoge kontinente, a najviše ih je napravio za kulturno-umjetnička društva.
U hercegovačkim selima opanci su nekada bili jedina obuća koju su nosili i stari i mladi. Samo oni imućniji mogli su sebi da priušte dobar par cipela. Slobodan Popović iz Ljubinja, prisjeća se vremena kada ih je i sam nosio, te kada su opanci bili jedina obuća koja se mogla vidjeti na nogama ondašnjeg stanovništva.
“Svak’ živ je nosio opanke, jedino gradska četvrt je imala cipele, a sve drugi su imali opanke”, kaže Slobodan.
S obzirom na to da cipela nije bilo, a u nečemu se moralo hodati, svaka je kuća izrađivala svoju obuću. Tako je Slobodan od oca naučio vještinu pravljenja opanaka. Zanat je, kaže, naučio iz nužde, ali se izradom opanaka danas bavi iz ljubavi. U kućnom ambijentu, uz pomoć supruge.
“Upoznao sam se u Mostaru sa čovjekom koji ima radnju i kojem su trebale opanke. On mi je nabavljao materijal, ja sam počeo za njega raditi, počeo se tako komercijalno baviti. Vidjeli moje opanke kulturno-umjetnička društva, vidjeli da su kvalitetni i ja se osamostalio. Manji koštaju 60, a veći 70 KM, ja ih ne mogu napraviti koliko ih ima poručenih. Ima deset godina nije bio nijedan dan a da nisam imao poručene opanke”, otkriva zanatlija.
Opanak je, kaže, i puno praktičniji za hercegovački krš od moderne obuće, pravi ih od tri vrste materijala.
“Pravim ih od gume, špage i kože. Špaga je ribarski materijal, od mreža. Gumu nabavljam u Sarajevu, kožu u Beogradu, špagu u Pločama, a kopče u Novom Sadu”.
Za samo prošlu godinu izradio je 148 pari, a za izradu jednog para trebaju mu dva dana. Kaže kako njegovi opanci gaze po cijelom svijetu, stigli su u sve kontinente, no samo još ne u Afriku.
“Od Australije, Amerike, išli su čak i u Južnu Koreju moji opanci. Fudbaleri, ministri, doktori, svi kupuju, čak mi je jedan predsjednik Vlade kupio opanke”, dodaje Slobodan.
Šteta je što se za ovaj stari zanat niko od mlađih ne interesuje, priča nam ovaj čuvar tradicije opančarskog zanata, pa se lahko može dogoditi da ova tradicija ubrzo iščezne.
