Pod okriljem tzv. Herceg-Bosne na području Hercegovine otvoreni su brojni logori kroz koje je, prema neslužbenim podacima, prošlo više od 50.000 Bošnjaka, Srba, ali i Hrvata koji se nisu slagali sa tadašnjom hrvatskom politikom.
Stolac je grad iz kojeg je većina Bošnjaka za vrijeme rata završila u zloglasnim logorima Dretelj i Gabela.
Kroz logor Koštane bolnice u Stocu, koji je u funkciji bio šest mjeseci prošlo je i do 3.500 Bošnjaka. Pod pokroviteljstvom čelnika tzv. Herceg-Bosne stolački Bošnjaci, i svi oni koji su se javno suprotstavljali etničkom čišćenju Stoca bili su predmetom najgorih oblika kršenja ljudskih prava uključujući ubistva, mučenja te uništenja i pljačkanja imovine.
Kakva je atmosfera dan uoči presude Prliću i drugima, u ovom, i danas duboko podijeljenom gradu i kakva su očekivanja od presude u priči donosi reporterka N1 televizije Đenana Kaminić.
Mustafa Dizdar jedan je od 3.500 logoraša Koštane bolnice, u kojoj su pripadnici Vojne policije HVO-a danonoćno zlostavljali i mučili nedužne civila. Svaka Mustafina posjeta Koštanoj bolnici, u njemu budi sjećanja na njegove najgore dane, torture i mučenja u ovom nekadašnjem logoru.
“Ovo je zid na kojem sam ja bio premlaćivan, kao i ostali, mene su bili okrenutim leđima, palicama, ruke su mi ovako bile raširene i noge, ovako sam u ovom položaju morao po 5-10 minuta da izdržim, nekad sam padao, pa su me vodom polijevali, pa dalje nastavljali da me biju“, prisjeća se Mustafa Dizdar, bivši logoraš.
Koštana bolnica u Stocu sve do maja 1993. godine pružala je medicinsku pomoć osobama koje su imale koštana oboljenja. Potom je služila za zatvaranje i mučenje Bošnjaka. Dizdar priča, kako su logoraši potom prebacivani u logore Dretelj, Gabela , Heliodorm… No, boli ga to što niko od bivših logoraša o zločinima počinjenim u Stocu, ne želi ili ne smije da priča jer, kako kaže žive u sredini u kojoj su događaji iz rata “zabranjena tema”.
Mustafa Dizdar, bivši logoraš: “Boje se nečega možda ovog fašizma koji postoji kod nas za istrebljenje jednog naroda. Bili su ovdje i intelektualci, nijedan od njih nije glasa pustio, jedino ja ovdje pričam, od 3.500 nas koji smo prošli torture.”
Koautor knjige “Stolac, prešućeni zločin” i dugogodišnji novinar Nermin Bise, priča nam, kako danas, više od dvije decenij enakon rata, zločinci slobodno šetaju ulicama Stoca i sjede u općinskim institucijama.
“Ti imaš srca, hrabrosti i obraza da ga gledaš direktno, a on treba da obori glavu, ali nije to neki osjećaj zadovoljštine, jer do direktnih izvršilaca ovakvi procesi njima ništa ne znače, oni će i dalje živjeti slobodno“, rekao je novinar Nermin Bise.
Raskrsnica dijeli hrvatske i bošnjačke kafiće, djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u Stocu pohađaju školu odvojeno, grad je i pun obilježja koja dižu međunacionalne tenzije i netrpeljivost., a poslijeratni pokušaji da u Stocu dođe do pomirenja između Bošnjaka i Hrvata uglavnom su bili neuspješni. No građani su sigurni da ishod pravosnažne presude neće doprinijeti pogoršanju odnosa.
“To sve dođe do trenutka kad predstavnici jednog ili drugog naroda malo podignu tenzije, pa to malo dođe do izražaja u Stocu“, rekao je aktivista Luka Raguž, aktivista.
Uvjeren da su se Stočani okrenuli ka budućnosti, načelnik Stoca, tvrdi, da s obzirom na sve neprilike koje su zadesile stanovnike ove općine, nikakva presuda neće izbaciti iz redovnog života.
“Ja vas uvjeravam sutra će biti jedan od običnih dana u općini Stolac kao što će biti 20. i eventualno 1.12. Ta napetost koja se pokušava prebaciti na sam grad Stolac od ove presude, mislim da neće pasti na plodno tlo kada se tiče Stoca i Stočana“, govori Stjepan Bošković, načelnik Stoca.
Očekivanja od presude su podijeljena. A Koštana bolnica, kroz koju je prošlo 3.500 logoraša, danas je napušten objekat. Bivši logoraši su tu u nekoliko navrata pokušali postaviti obilježje u čast stradalim žrtvama – mali spomenik na kojem je pisalo “Da se ne zaboravi”, ali je njihova ploča svaki put bila uklonjena.
No bez obzira na to, poručuju:” Koštana bolnica ostaje kao spomen kuća zločina koji su počinjeni.”
